Razvoj otvorenog obrazovanja i otvorene znanosti

Deklaracija je naglasila tri ključne strategije za postizanje ovog cilja:

1. aktivno sudjelovanje – poticanje nastavnika i studenata na stvaranje, upotrebu i dijeljenje otvorenih obrazovnih resursa
2. otvoreno licenciranje – objavljivanje obrazovnih resursa pod otvorenim licencijama, poput Creative Commons licencija, koje omogućuju zakonitu i slobodnu ponovnu upotrebu
3. prioritetna podrška – pozivanje vlada i obrazovnih ustanova da otvorenom obrazovanju daju visok prioritet u svojim politikama i strategijama.

Deklaracija iz Cape Towna teži osnaživanju globalne revolucije u poučavanju i učenju, čineći obrazovanje pristupačnijim i fleksibilnijim.

UNESCO 2012 Paris OER Declaration (Pariška deklaracija o otvorenim obrazovnim resursima) definira OER kao besplatne materijale pod otvorenim licencijama, pozivajući vlade da osiguraju njihov pristup i promiču politike podrške. Pariška deklaracija usvojena je 22. lipnja 2012. na prvom Svjetskom kongresu o OER-u, čime je dobila međunarodni legitimitet pod okriljem UNESCO-a. Ova deklaracija nadograđuje se na ranije inicijative i preciznije definira OER kao „nastavne, obrazovne i istraživačke materijale u bilo kojem mediju – digitalnom ili drugom – koji se nalaze u javnom vlasništvu ili su objavljeni pod otvorenom licencijom koja omogućuje besplatan pristup, upotrebu, prilagodbu i redistribuciju bez ili s malo ograničenja“.

Ključni pozivi Pariške deklaracije uključuju:

• poticaj vladama – poziva vlade da promiču i integriraju upotrebu OER-a u obrazovne sustave
• javno financirani materijali – apelira na to da svi javno financirani obrazovni materijali budu objavljeni u slobodno ponovno upotrebljivom obliku
• izgradnja kapaciteta – naglašava potrebu za izgradnjom kapaciteta kod nastavnika i studenata za stvaranje i upotrebu OER-a
• politike podrške – promiče stvaranje povoljnih politika koje podržavaju razvoj, upotrebu i dijeljenje otvorenih obrazovnih resursa.

Obje su deklaracije bile temeljne u oblikovanju globalne svijesti i politika vezanih za otvorene obrazovne sadržaje, potičući ustanove i vlade da usvoje načela otvorenosti kako bi se obrazovanje učinilo dostupnijim, inkluzivnijim i kvalitetnijim za sve.

Aktivnosti otvorenog pristupa u Hrvatskoj započele su još 1997. godine uspostavom Hrvatske znanstvene bibliografije (CROSBI), koja je imala funkcionalnosti repozitorija otvorenog pristupa. Od tada su pokrenute brojne nacionalne inicijative za otvoreni pristup, uključujući portale kao što su HRČAK (hrvatski časopisi u otvorenom pristupu), baze podataka kao što su ŠESTAR (znanstveno-istraživačka oprema) i POIROT (projekti) te infrastrukture kao što su DABAR (nacionalna infrastruktura za repozitorije), PUH (pohrana podataka) i Hrvatski arhiv podataka za društvene znanosti (CROSSDA). Važno je istaknuti da su CROSBI, ŠESTAR i POIROT integrirani u CroRIS – novi cjeloviti Informacijski sustav znanosti Republike Hrvatske.

Hrvatska aktivno sudjeluje u međunarodnim inicijativama za otvorenu znanost, što je potvrđeno članstvom u European Open Science Cloudu (Europskom oblaku otvorene znanosti) (EOSC) od siječnja 2021. godine, pri čemu je Sveučilišni računski centar Srce imenovan mandatnom organizacijom. U skladu s tim, Srce je u srpnju iste godine pokrenulo Inicijativu za Hrvatski oblak za otvorenu znanost (HR-OOZ) radi stvaranja nacionalnog okruženja koje potiče i podržava otvorenu znanost. Dodatno, predanost Hrvatske otvorenoj znanosti prepoznata je i na međunarodnoj razini te je nakon usvajanja Plana pristupanja na sastanku Vijeća OECD-a 2022. godine Hrvatska 2024. godine službeno potvrđena kao potpuno usklađena s OECD-ovim preporukama o otvorenoj znanosti i pristupu istraživačkim podatcima iz javnog financiranja.