Identificiranje karakteristika studenata u svrhu prilagodbe dizajna učenja

Univerzalni dizajn učenja (engl. Universal Design for Learning – UDL) pedagoški je okvir koji ima cilj stvoriti fleksivne i uključive obrazovne pristupe kako bi se omogućilo učinkovito učenje za sve studente, neovisno o njihovim sposobnostima, pristupima učenja, jeziku, kulturi ili drugim razlikama.

UDU je proaktivan pristup koji ne prilagođava nastavu naknadno za pojedince s teškoćama, već je od početka osmišljen tako da učenje bude pristupačno svima.

UDL se temelji na tri osnovna načela koja se primjenjuju na ono što, kako i zašto studenti uče:

Višestruki načini prikazivanja sadržaja (Multiple Means of Representation) – odnose se na ono što studenti uče. Ovo načelo potiče nastavnika da sadržaje prikazuje na različite načine (tekst, slika, videozapis, zvučni zapis, infografika), čime se omogućuje razumijevanje informacija studentima s različitim stilovima učenja i razinama predznanja.

Višestruki načini izražavanja i djelovanja (Multiple Means of Action and Expression) – odnose se na ono kako studenti pokazuju što su naučili. Studenti trebaju imati mogućnost biranja načina izražavanja znanja, na primjer, pisanim radom, prezentacijom, videozapisom, praktičnim zadatkom ili usmenom obranom. Na taj se način potiče razvoj različitih kompetencija i autonomije u učenju.

Višestruki načini angažmana (Multiple Means of Engagement) – odnose se na zašto studenti uče. Ovo načelo potiče motivaciju i sudjelovanje izborom tema, razine izazova, načina rada (pojedinačno, u paru ili timu), korištenjem elemenata igre i povezivanjem sadržaja s interesima i iskustvima studenata.

Referenca: CAST Universal Design for Learning Guidelines.

Slika 9: Razumijevanje karakteristika studenata