Implikacije korištenja umjetne inteligencije u obrazovnim sustavima

Obrazovanje se nalazi u razdoblju intenzivne digitalne transformacije, a umjetna inteligencija (UI) postaje jedan od ključnih činitelja te promjene. Sustavi umjetne inteligencije već aktivno doprinose analitici učenja, individualizaciji nastavnih aktivnosti, automatizaciji administrativnih procesa i razvoju novih oblika interakcije između nastavnika i polaznika. U tom se kontekstu umjetna inteligencija ne promatra samo kao tehnološki alat, nego kao strateški resurs koji može unaprijediti kvalitetu poučavanja, dostupnost znanja i opću učinkovitost visokih učilišta.

Poticanje angažmana polaznika, pravovremena i personalizirana povratna informacija, prepoznavanje rizika od neuspjeha i podrška specifičnim potrebama studenata postaju realna i pristupačna mogućnost zahvaljujući naprednim algoritmima i modelima umjetne inteligencije. Posebno je vidljiv recentni porast uporabe generativnih alata temeljenih na umjetnoj inteligenciji u akademskom učenju, što dodatno naglašava potrebu za kritičkim promišljanjem njihove uloge i posljedica.

Europski akt o umjetnoj inteligenciji (EU AI Act) prepoznaje obrazovanje kao područje u kojem sustavi umjetne inteligencije imaju snažan učinak na prava pojedinaca i u određenim slučajevima klasificira takve sustave kao visokog rizika, posebice kada pridonose odlučivanju o pristupu studiju ili vrednovanju uspješnosti.

Razumijevanje šireg konteksta primjene umjetne inteligencije u obrazovanju preduvjet je za njezinu učinkovitu i etički utemeljenu integraciju. Stoga se u nastavku razmatraju ključni aspekti primjene umjetne inteligencije u obrazovanju: etički, sigurnosni, tehnički i zakonodavni.