Kako uskladiti ciljeve i ishode učenja?

Usklađivanje ciljeva, nastavnih aktivnosti i ishoda učenja jedno je od ključnih načela kvalitetne nastave, a posebno dolazi do izražaja u kontekstu e-učenja. To načelo poznato je kao konstruktivno poravnanje (engl. constructive alignment), koncept koji su razvili Biggs i Tang (2007). Ideja konstruktivnog poravnanja temelji se na tome da student aktivno konstruira svoje znanje s poomoću aktivnosti koje su izravno povezane s jasno definiranim ishodima učenja, dok nastavnik osigurava okruženje koje to omogućuje.

Uz Biggsa i Tanga, koji su najpoznatiji po sustavnom razvoju koncepta konstruktivnog poravnanja, niz autora dodatno je razradio njegove praktične implikacije u visokom obrazovanju. Domović, Ledić i Crnčić Sokol (2018) naglašavaju da se učinkovito poučavanje temelji na usklađenosti između planiranih ishoda, aktivnosti i vrednovanja, ali i na pedagoškoj refleksiji nastavnika o vlastitoj praksi. Prema njima, konstruktivno poravnanje ne podrazumijeva samo tehničko usklađivanje elemenata nastave, već i razvoj profesionalnih kompetencija nastavnika koji je sposoban prepoznati potrebe studenata i prilagoditi im obrazovni proces.

Vlahović-Štetić i Kamenov (2016) ističu važnost jasnoće u formuliranju ishoda učenja, osobito u visokoškolskom kontekstu, gdje oni služe kao poveznica između kurikularnog planiranja i konkretne izvedbe nastave. Autori naglašavaju da precizno definirani ishodi pomažu nastavnicima u odabiru prikladnih metoda poučavanja i oblika vrednovanja, čime se povećava transparentnost i učinkovitost učenja.
Domaći autori time proširuju pristup Biggsa i Tanga naglašavajući njegovu primjenjivost u lokalnom obrazovnom kontekstu u kojem se konstruktivno poravnanje sve više promatra kao alat za razvoj kvalitete studijskih programa, ali i kao okvir za osnaživanje nastavničke profesionalne prakse.

Ciljevi nastave definiraju što nastavnik želi postići nastavnim procesom. Oni su široko formulirani i usmjereni na namjere nastavnika. Ishodi učenja, s druge strane, preciziraju što će student znati, razumjeti ili moći učiniti nakon što prođe nastavni proces. Kvalitetno formulirani ishodi koriste se glagolima koji opisuju mjerljivo ponašanje (npr. objasniti, analizirati, primijeniti).

Poravnanje započinje formuliranjem jasnih i mjerljivih ishoda učenja. Ti ishodi moraju proizaći iz općenitijih ciljeva kolegija. Na primjer, ako je cilj kolegija razviti kritičko razmišljanje, odgovarajući ishod može biti: Student će moći analizirati i usporediti dva teorijska modela iz područja.
Nakon definiranja ishoda,nastavnik planira nastavne aktivnosti koje izravno vode k njihovu ostvarenju. Aktivnosti moraju biti takve da student kroz njih prakticira ono što će kasnije biti evaluirano. Na primjer, ako je ishod primijeniti teoriju u rješavanju stvarnog problema, aktivnost bi mogla biti projektni zadatak ili studija slučaja.

Vrednovanje treba biti posljednji, ali izuzetno važan korak poravnanja. Vrsta vrednovanja mora odgovarati ishodima i aktivnostima. Ako se od studenta očekuje analiza, tada bi evaluacija trebala biti esej ili analitički zadatak, a ne reproduktivni test.

U online kontekstu poravnanje se olakšava s pomoću LMS sustava poput Moodle LMS-a. U njemu se mogu jasno povezati ciljevi, zadatci i resursi, a studenti mogu vizualno pratiti što se od njih očekuje i kako će biti ocijenjeni. Osim toga, online aktivnosti unutar Moodle LMS-a (testovi, forumi, zadaće, radionice, SCORM paketi) omogućuju raznovrsne interaktivne aktivnosti koje podržavaju ishode različitih kognitivnih razina.

Na kraju je važno naglasiti da konstruktivno poravnanje nije jednokratna radnja, već proces koji se stalno evaluira i usavršava temeljem studentskih povratnih informacija i rezultata evaluacije.

Usklađeni (konstruktivno poravnati) kolegij (odnosno aktivnosti i resursi sadržani u njemu) povezuje ono što nastavnik planira, što student uči i kako se to vrednuje. Samo takav pristup vodi k autentičnom, smislenom i učinkovitom obrazovanju.

Za nastavnike je ključno pristupiti konstruktivnom poravnanju kao kontinuiranom procesu promišljanja i unapređenja nastave, a ne kao administrativnoj obvezi. Preporučuje se započeti planiranjem od ishoda učenja i promišljanjem o tome na koji način studenti mogu pokazati da su ih postigli. Zatim je potrebno odabrati nastavne aktivnosti koje omogućuju upravo takva iskustva učenja te oblikovati načine vrednovanja koji pouzdano prate napredak studenata. U
e-okruženju posebno je važno osigurati jasne upute, povezanost između aktivnosti i materijala te kontinuiranu povratnu informaciju.

Nastavnici bi trebali redovito analizirati usklađenost elemenata kolegija i koristiti se povratnim informacijama studenata i digitalnim analitikama kako bi unaprijedili dizajn učenja. Konstruktivno poravnanje pritom ne treba shvaćati kao strogu strukturu, već kao okvir koji omogućuje fleksibilnost, kreativnost i prilagodbu različitim stilovima učenja. Na taj se način osigurava da studenti ne samo da usvajaju znanja, već ih i razumiju, primjenjuju te razvijaju sposobnosti relevantne za njihovu buduću profesionalnu praksu.

Za više o konstruktivnom poravnanju možete pročitati: 

Biggs, J. (2014). Constructive Alignment in University Teaching. HERDSA Review of Higher Education, 1, 5-22. 

Domović V, Ledić J, Crnčić Sokol M. (ur) (2018). Razvijanje i unapređivanje kompetencija za poučavanje na visokim učilištima - Priručnik za unapređenje kompetencija nastavnika u viskom obrazovanju.

Vlahović-Štetić, V. Kamenov, Ž. Kako ostvariti željene ishode u studijskim programima? Priručnik za sveučilišne nastavnike. Zagreb: FF Press, 2016 (str. 45-49).

Vrlo kvalitetan besplatan online tečaj o konstruktivnom poravnanju na hrvatskom jeziku Odabir aktivnosti i metoda vrednovanja studenata (Konstruktivno poravnanje) možete pronaći na poveznici.  

Literatura: 

Biggs, J., & Tang, C. (2007). Using Constructive Alignment in Outcomes-Based Teaching and Learning Teaching for Quality Learning at University (3rd ed., pp. 50-63). Maidenhead: Open University Press.