Grupni rad

U kontekstu prethodno spominjanoga didaktičkog trokuta u samostalnom su radu studenti stavljeni u izravan odnos prema nastavnim sadržajima bez izravnog vođenja nastavnika. No, nastavnik je itekako prisutan u samostalnom radu kao organizator, moderator i facilitator nastave. Poljak (1991) ističe kako da se u samostalnom radu studenti samostalno pripremaju za obradu novih nastavnih sadržaja odnosno za samostalno proučavanje, vježbanje, ponavljanje i provjeru usvojenog znanja. Nastavnik zadaje zadatke, motivira ih, preporučuje im izvore, obavlja potrebnu instruktažu o sadržaju i načinu rada, upućuje ih u pripremu materijalno-tehničke opreme te nadzire izvođenje samostalnog rada i provjerava njihove rezultate, no bez funkcije poučavanja. Stoga, ovakav način rada nazivamo samostalno učenje, samoobrazovanje ili autodidaktički rad.

Vrste samostalnog rada

Razlikujemo nekoliko vrsta samostalnog rada: grupni rad, rad u parovima i individualni rad. Rad u parovima predstavlja manju brojčanu formaciju učenika za samostalan rad. Preduvjet za rad u parovima jest radna disciplina obaju partnera. Individualni rad odnosi se na pojedinačan samostalan rad učenika, pri čemu su zadatci kraći i zadaju se frontalno svim studentima odjednom.

Organizacija grupnog rada

Grupni rad izvodi se tako da se unutar veće grupe studenata formiraju privremene manje skupine studenata koje samostalno rade na određenim zadatcima i s rezultatima svog rada upoznaju nastavnike odnosno cijelu grupu. Poljak (1991) objašnjava kako organizirati grupni rad:  

1. Nastavnik upoznaje sve studente s programom rada, odnosno konkretnim zadatcima koje će samostalno raditi po grupama. Nastavnik može unaprijed odrediti ukupan broj grupa ili to učiniti neposredno u nastavi. Potom ih upućuje u tehniku rada, upotrebu različitih izvora i ostalog materijala i načina bilježenja rezultata rada te pojašnjava svrhu i cilj tog rada.
2. Oblikuju se grupe, pri čemu je potrebno paziti da se grupe ne formiraju mehanički (abecedni red, mjesto sjedenja, spol i sl.), već odabir treba biti temeljen na interesima za određeni zadatak ili temu.
3. Nastavnik dijeli unaprijed pripremljene zadatke prema broju grupa. Zadatke je moguće formirati na dva načina: isti zadatci, pri čemu se grupe natječu koja će brže i kvalitetnije obaviti isti zadatak te različiti zadatci kako bi svaka grupa rješavala samo dio zajedničkoga kompleksnijeg zadatka, čime se rezultati svake grupe sintetiziraju u jednu cjelinu.
4. Nakon obavljenih svih predradnji grupe započinju samostalan rad. Svaka se grupa potom međusobno organizira odnosno dogovara voditelja grupe te podjelu zadataka i vremenski okvir odnosno raspored.
5. Nakon završenog rada predstavnici grupe (a moguće je i cijela grupa zajedno) izvještavaju o rezultatima svog rada. Izvještavanjem se ponovno prelazi na zajednički rad i sintetiziranje rezultata svih grupa.

Prednosti i nedostatci

Prednosti grupnog rada su u tome što su nosioci glavnog dijela nastavnog rada studenti te su stavljeni u izravan odnos prema nastavnom sadržaju i izvorima koje uče. Nadalje, postoji stalna izravna suradnja među studentima.

Mogući nedostatci su smanjena koncentracija jer nema vodstva nastavnika, moguće nesnalaženje u razdvajanju bitnog od nebitnog te neravnomjerna raspodjela zadataka, što može dovesti i do frustracija pojedinaca ili cijele grupe.

Poljak, V. (1991). Didaktika. Zagreb: Školska knjiga.