Video - Inkluzivno obrazovanje - podrške u visokom obrazovanju

Intervjuirane osobe: Marina Šimunec Zović/Sveučilište u Zagrebu Filozofski fakultet/Odjel za akademsku prilagodbu Ured za studente s invaliditetom Kada govorimo o inkluziji, govorimo o pravu svih studenata na obrazovanje koje poštuje i uvažava njihovu raznolikost. U visokom obrazovanju, inkluzija ne znači „prilagodbu za posebne”, već dizajn koji od početka uključuje sve. To znači prepoznati razlike u sposobnostima, iskustvima, jeziku, statusu, pa čak i emocionalnim kapacitetima. U ovoj videolekciji istražujemo što je inkluzivno obrazovanje, što sve obuhvaća i kako ga možemo ostvariti u praksi, posebno u digitalnim i hibridnim oblicima nastave. Inkluzija je više od fizičkog pristupa prostoriji. Ona znači da svi studenti, neovisno o svom zdravstvenom stanju, jeziku, kulturi, rodu, spolu ili obiteljskim obvezama, imaju stvarnu mogućnost sudjelovanja u nastavi. Inkluzija podrazumijeva fizičke uvjete, ali i digitalnu dostupnost, jasan i jednostavan jezik, uvažavanje različitih načina izražavanja znanja. Uključuje i emocionalnu sigurnost, jer student koji se ne osjeća dobrodošlo neće učiti punim kapacitetom. Prava inkluzija znači postaviti pitanje: „Kome ovo ne odgovara i kako to možemo promijeniti?” Prva razina inkluzije su tehničke prilagodbe – rampa, titlovi, dostupni formati. Druga razina je pedagoška: strukturirani zadatci, fleksibilni oblici izražavanja, jasne upute. Treća i najvažnija je stvaranje inkluzivne klime. To znači da se svaki student osjeća dobrodošlo, viđeno i sigurno. Kada student zna da može postaviti pitanje, zatražiti pomoć ili predati zadatak u drukčijem obliku bez negativnih posljedica, tada imamo inkluziju. U digitalnom prostoru, inkluzija zahtijeva dodatno planiranje. Ako upotrebljavamo isključivo video bez titlova, isključujemo studente s oštećenjem sluha. Ako materijali nisu organizirani i predvidivi, gubimo pažnju studenata s kognitivnim teškoćama. Ako komunikacija nije strukturirana, studenti koji nemaju pouzdan internet ostaju u tišini. Digitalni kolegij treba biti dostupan, ali i jasan, pregledan i prilagodljiv. U tome leži moć inkluzije. Nastavnici ne moraju poznavati svaki aspekt invaliditeta ili kulturne raznolikosti. Dovoljno je da postanu svjesni i voljni prilagoditi se. Jasno strukturirani materijali, više oblika zadataka, fleksibilni rokovi i mogućnost odabira načina predaje – sve su to alati inkluzije. Inkluzija ne znači snižavanje standarda, već uklanjanje prepreka koje onemogućuju pristup istim standardima. I, najvažnije, inkluzija počinje stavom. Predstavljamo razgovor sa stručnjakinjom iz Ureda za studente s invaliditetom Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Njezino iskustvo donosi praktičan pogled na stvarne potrebe i moguća rješenja. P: Što sve obuhvaća rad Ureda za student s invaliditetom? O: Aktivnosti odjela obuhvaćaju informiranje i komunikaciju sa studentima, informiranje kako mogu ostvariti svoja prava u akademskom okruženju, prilagodbe u nastavi i ispitivanju, osiguravanje asistencije i specijaliziranog prijevoza. Rad odjela uključuje i rad s nastavnicima – njihovu edukaciju i podršku u radu sa studentima koji imaju specifične potrebe. P: Koje su najčešće potrebe studenata koji vam se obraćaju za podršku? O: Najčešće potrebe studenata koje se javljaju u odjel jesu primarno potrebe, potreba za prilagodbom nastave i ispitivanja, zatim potreba za psihosocijalnom podrškom, potreba za osiguravanjem asistenta i specijaliziranog prijevoza pri dolasku na studij. To je potom prilagodba literature i druge specifične potrebe koje se mogu javiti. P: Na koji način surađujete s nastavnicima? Kako ih uključujete u proces podrške? O: Rad s nastavnicima uključuje analizu njihovih potreba u radu sa studentima s invaliditetom, zatim osvještavanje njihove uloge u pružanju podrške studentima s određenim oblicima teškoća u funkcioniranju u akademskom okruženju, informiranje o edukacijama te individualne konzultacije oko podrške određenim studentima koji imaju potrebu za prilagodbama. P: Što biste savjetovali nastavnicima koji žele unaprijediti inkluzivnost kolegija, ali ne znaju gdje početi? O: Nastavnici koji žele unaprijediti inkluzivnost svojih kolegija mogu započeti sa primjenom načela univerzalnog dizajna. Postoje tri načela univerzalnog dizajna koja uključuje omogućavanje različitih načina prikaza nastavnog sadržaja, omogućavanje različitih načina sudjelovanja te aktivnosti i izražavanja. P: Postoji li nešto što biste željeli da svi studenti i nastavnici znaju o inkluziji? O: Važno je da studenti i nastavnici znaju kako inkluzija nisu samo prilagodbe, već stvaranje podržavajućeg, pravednog i sigurnog okruženja u kojem se uvažavaju različitosti i poštuju prava svakog pojedinca. Inkluzija osnažuje akademsku zajednicu kroz otvorenost prema inovativnosti, fleksibilnosti i spremnosti na prilagodbu. Inkluzivno obrazovanje nije nešto što ostavljamo na marginama. To je srž našeg pedagoškog djelovanja. Kada stvaramo prostor u kojem svaki student može učiti, napredovati i sudjelovati bez prepreka, tada ostvarujemo svrhu obrazovanja. Inkluzija nije vezana za pravne obveze ili etikete, nego za svakodnevne odluke. Kako pišemo upute, kako slušamo, kako odgovaramo. Počnite promatrati svoj kolegij očima onih koji su često nevidljivi ‒ i promjena će biti velika.