Video - Intervju s nastavnicima

Intervjuirane osobe: prof. dr. sc. Krešimir Pavlina/Sveučilište u Zagrebu Filozofski fakultet, doc. dr. sc. Ana Pongrac Pavlina/Sveučilište u Zagrebu Filozofski fakultet U nekoliko sljedećih minuta saznat ćemo što o e-učenju kažu nastavnici s dugogodišnjim iskustvom. P: Što smatrate najvećim izazovom za nastavnike u digitalnom okruženju? O (KP): Prelazak u digitalno okruženje u principu donosi puno izazova, a jedan od glavnih izazova je u principu što je ovo potpuno novo okruženje i predstavlja jedan drugačiji način rada, recimo to tako, na koji možda nastavnici u klasičnom okruženju nisu u potpunosti navikli. Pitanje je sad je li se radi sinkrono ili asinkrono. Dakle, ako radimo asinkrono, onda u principu imamo još veću promjenu nego što je u sinkronom modelu. Dakle, kod asinkronog modela u suštini velik problem je što studenti su načelno prepušteni sami sebi, svojoj dinamici obrade materijala i svega i u principu s te strane traži dosta njihove neovisnosti, motiviranosti na što nastavnik mora obratiti pozornost. Tako da mislim da je to u principu jedna od glavnih stvari koju nastavnici moraju uzeti u obzir. Druga stvar je što recimo kod nastavnika ako rade i sinkrono i asinkrono, velik problem je često nedostaje povratne informacije. Dakle, nastavnik kad drži predavanje, on u suštini ima povratnu informaciju, studenti kimaju glavom potvrdno ili gledaju, dakle, gdje im nije jasno nešto, ali nastavnik onda odmah može reagirati. Kod e-učenja, u principu, nema takav brzi povratni mehanizam tako da s te strane u principu to je dosta izazovno iz aspekta nastavnika, ali i iz aspekta polaznika čega mi moramo biti svjesni. Tako da, ja mislim da je to jedan od glavnih, recimo, problema s kojima se suočavamo, ta prilagodba na novi model rada, recimo to tako. O (APP): Najveći izazov za nastavnike u digitalnom okruženju je svakako promjena, dakle, okruženja, gdje mi kada smo u klasičnoj učionici sa studentima komuniciramo i verbalno i neverbalno. I to nam zapravo jako pridonosi samom održavanju nastave jer kroz tu neverbalnu komunikaciju puno toga zapravo mi doznajemo. Znači, je li to nešto što je vezano uz njihovu mimiku, geste, dakle pokrete tijela, to nam puno, dakle, govori. Dok kada smo u digitalnom okruženju, pogotovo, znači, kada smo u sinkronom digitalnom okruženju gdje su kamere ugašene, taj dio neverbalne komunikacije nam je malo manjkav i to nam zapravo izaziva ponekad nekakve nedoumice, možda nekakva pitanja, probleme s kojima se možemo susresti jer je to zapravo pitanje uspostavljanje nekakve pažnje, njihove motivacije možda otežano budući da ne čitamo, dakle, ne možemo čitati njihove neverbalne signale. Tako da bih zapravo rekla da je nekako veliki naglasak upravo na toj komunikacijskoj dimenziji, odnosno tom nedostatku neverbalne komunikacije kada se nalazimo, dakle, u digitalnom okruženju. P: Što biste savjetovali nastavnicima koji tek ulaze u svijet e-učenja? O (KP): Početnicima u prelasku u svijet učenja, e-učenja, mislim da je dobar savjet da možda sami se stave u ulogu studenta, da pokušaju proći, upisati nekakav online tečaj, da vide kako takav oblik rada funkcionira, jer će onda u principu iz prve ruke steći iskustva i vidjeti koji su problemi i poteškoće s kojima se i sami mogu na kraju susreti, tako da s te strane to im je nekakav ulaz. Drugo je što moraju pratiti tehnologiju. Dakle, tu tehnologija je nešto što nam omogućava da to što kvalitetnije napravimo, dakle taj cijeli proces, tako da tehnologiju moraju upoznati, naučiti, savladati, a osim što moraju savladati, moraju i pratiti tehnologiju jer se tehnologija s vremenom isto mijenja, tako da to traži, u principu, cjeloživotno učenje i s te strane, u principu, traži naš angažman stalno. Tako da, to su ja mislim dva glavna i treće što je jako važno isto, a to je da e-učenje isto nije odgovor na sve probleme. Tako da ponekad neke stvari je bolje ostati izvoditi u živo, odnosno razmisliti kako to implementirati u obliku e-učenja. Dakle, provoditi e-učenje na silu na nekim stvarima koje jednostavno puno bolje, brže i učinkovitije se provode u stvarnosti, u živo dakle, i u principu nema smisla. Tako da tu treba jako dobro razmisliti jer uvijek se vraćamo na ono početno, a to je u principu što je cilj našeg predmeta i mi pokušavamo taj cilj ostvariti na što racionalniji način, dakle sa što manje utroška vremena i svih drugih resursa. O (APP): Za početnike, dakle ljude koji, dakle, tek kreću u cijelu priču s e-učenjem bih savjetovala svakako da dobro razmisle kako žele održavati svoju nastavu. Hoće li to biti u sinkronom ili u asinkronom obliku i da zapravo dobro promisle kako, dakle, osmisliti materijale i kako davati, dakle, primjerene upute. Zato što se zapravo ta dva okruženja koliko god jesu slična, ipak su, znači, i različita. Tako da tu zapravo treba dobro promisliti s obzirom na nekakve upute koje se studentima daju na vrijeme i s obzirom na nastane materijale koji se pripremaju i koriste. I naravno, s obzirom na nekakve rokove koje, dakle, treba ispoštovati kada recimo govorimo o nekakvom asinkronom okruženju. P: Koje su digitalne kompetencije danas ključne za nastavnike? O (KP): Što se tiče digitalnih kompetencija, ja mislim da gledano uz alate koje imamo, ti alati, dakle dosta često je, alati su bili zadrška nekako u provođenju e-učenja. Danas su alati otišli dosta daleko, dakle dosta su napredovali, a što se tiče samih učitelja, dakle i nastavnika dakle koji rade s tim alatima, ja mislim da je važno, dakle moraju poznavati osnovnu tehnologiju, dakle koju će primjenjivati. Što se tiče tih digitalnih kompetencija, dakle kompetencije suradnje su jako važne koje traže u formi e-učenja traže puno veći angažman i nastavnika i samih studenata. Zašto? Jer kroz tu suradnju, dakle vi na neki način njih i motivirate i povezujete, tako da ta organizacija suradnje i provedba i vrednovanje suradnje je nešto što ja mislim da u principu je jedna od ključnih kompetencija za uspješnu provedbu e-učenja. Mnogi često misle, dakle, snimite im video i materijale i to stavite na nekakav sustav i na tome sve završava. Dakle načelno, to neće biti uspješan model vam jer u principu vi ih morate dovesti do toga da oni surađuju i da budu motivirani završiti to što su započeli. Dakle, veliki problemi koji su pokazani na dosta istraživanja jest problem motivacije da dovedete do kraja, dakle studenta, odnosno da on bude motiviran da dođe do kraja i da uspješno završi nekakav predmet. Tako da ja mislim kroz suradnju, suradnja je jedan od modaliteta koji omogućava da održavate motiviranost studenata. Mnogi to često zanemaruju. Dakle, ta suradnja u stvarnom svijetu kad se održava nastava ne mora biti suradnja na nečemu što oni konkretno rade, ali suradnja u obliku da se nađu na jednome mjestu pa međusobno jedni druge motiviraju, zajedno rade nekakav seminarski rad, projekt i sl. Na koncu, kad dođe vrijeme polaganja ispita, isto povuku jedan drugoga, motiviraju, dođi, položi to, dakle ajmo to riješiti. Kad su u online svijetu, pogotovo ako je recimo asinkrono gdje su prepušteni sami sebi, svatko je sam svoj vođa, recimo to tako, i potaknuti tu suradnju između njih da bi postali nekakva skupina studenata koja zajedno radi i zajedno uči je nešto što ja mislim je nekakav jamac uspjeha koji omogućava dalje, dakle, uspješno, uspješno provođenje učenja, odnosno učenje u tom novom svijetu. O (APP): Za nastavnike, što se tiče digitalnih kompetencija, pa mislim, dakle, da je dobro to usustavio onaj europski okvir digitalnih kompetencija za obrazovatelja koji zapravo kaže da se u središtu opet nalaze pedagoške kompetencije. Znači, mi krećemo od pedagoških kompetencija koje, dakle, moramo primijeniti u nekakvom našem suvremenom okruženju, dakle u suvremenom digitalnom okruženju, i naravno, dakle, ta pedagogija se prilagođava, odnosno mijenja samom okruženju u kojem se nalazimo. Tako da bih zapravo rekla da nastavnici koji koriste digitalne nekakve obrazovne materijale ili te materijale izrađuju, trebaju zapravo biti upoznati i sa samim nekakvim digitalnim obrazovnim alatima i naravno načinima kako to, dakle, primijeniti u svojem, dakle, procesu poučavanja da bi zapravo to, dakle, funkcioniralo. Tako da, dakle, taj dio što se tiče nekakvih digitalnih kompetencija nastavnika usko je, dakle, vezan uz sam, dakle, set digitalnih obrazovnih sadržaja. Iskustva nastavnika s uvođenjem e-učenja pokazuju da izazovi postoje, ali jednako tako i prilike za rast. Nakon uvida u njihove priče, pozvani ste promišljati kako ćete vi oblikovati svoje prve korake u digitalnom obrazovanju.