Video - Ishodi učenja - iskustva iz prakse

Intervjuirane osobe: doc. dr. sc. Sandra Kučina Softić/Sveučilište u Zagrebu SRCE prof. dr. sc. Krešimir Pavlina/Sveučilište u Zagrebu Filozofski fakultet Što nam o ishodima učenja iz vlastitog iskustva mogu reći sveučilišni nastavnici? U ovom kratkom videu razgovaramo sa sveučilišnim nastavnicima koji se već niz godina susreću s ishodima učenja. P: Kada ste se prvi put sreli s pojmom ishodi učenja? O (SKS): S ishodima učenja sam se susrela kad sam krenula u dizajn kolegija, zapravo zato što bolonjskim procesom se krenulo u definiranje ishoda učenja i vjerojatno to je nešto što ne voli baš svaki nastavnik, nije samo tako, ali vjerujem da kada definiramo ciljeve kolegija, a onda na to ishode učenja, puno lakše možemo definirati koje aktivnosti ćemo provesti u kolegiju i na koji način ćemo vrednovati taj kolegij. I mislim da su vrlo korisni. O (KP): S pojmom ishoda učenja u principu susreo sam se još prije dvadesetak godina vjerojatno. Ovoga, dakle sa bolonjskom reformom u principu krenulo se u tom smjeru definiranja studijskih programa kroz ishode učenja, tako da to je nekakav početak u kojem sam prvi put upoznao ishode učenja. P: Što za vas znači dobro napisan ishod učenja? O (SKS): Vrlo često se desi da si mi zamislimo jedan ishod učenja, ali onda kad se sjetimo da to moraju biti aktivni glagoli, da oni moraju biti mjerljivi, da trebamo pratiti Bloomovu taksonomiju, ispadne to malo teže, ali kad se isprakticirate, to dobro ide. Znači, ako je ishod učenja definiran na taj način da odgovara onome što je tema kolegija, da je ujedno i se referira i na ishod učenja samog studijskog programa u kojem se u okviru kojeg se taj kolegij nosi, nalazi, onda će vam biti puno lakše vidjeti da li ste aktivnosti kojima ste definirali provedbu vašeg kolegije, znači tematske cjeline koje ćete imati, šta ćete raditi u okviru tih tematskih cjelina i načine vrednovanja, da li ste dobro povezali? Ono što se zna desiti, a i meni se samoj desilo da sam lijepo definirala ishod učenja, a onda kad sam išla provjeravati znanje da sam vidjela da nema veze sa tim ishodom učenja ili mi se desilo da sam za jedan ishod učenja imala više provjera znanja. Naravno treba praksa. Ono što danas nastavnici prvenstveno rade, zato što je to njihova ekspertiza, je to kognitivni aspekt se prvenstveno provjerava, gdje se onaj psihomotorički afektivni dosta zanemaruje. I po meni je dobar ishod učenja ako je stvarno napravljeno konstruktivno poravnanje i sagledano u okviru kolegija da li je potrebno samo kognitivno ili su potrebni i ovi drugi, i naravno izuzetno je važno da nisu svi ishodi učenja na istoj razini. Znači, da li će to biti dosjećanje, razumijevanje, primjena ili ćemo ići na neko vrednovanje ili sintezu, na čemu se mora biti određena graduacija. O (KP): Dobro napisan ishod učenja, u principu cilj ishoda učenja jest definirati što će student savladati, dakle kako ćemo ostvariti onaj cilj predmeta koji smo postavili. Tako da u principu ishodi učenja bi trebali biti jasna formulacija što će student nakon prolaska kroz predmet i uspješnog polaganja predmeta savladati, koja znanja će steći, koje vještine će steći i ako imamo nekakve odgojne još elemente, dakle to isto bi trebalo prilično jasno definirati. P: Kako odlučujete što staviti kao ishod učenja u svom kolegiju? O (SKS): Prvo treba vidjeti koja je tema kolegija, što je ono što je važno, što smatrate. Digitalne tehnologije zapravo čak i omogućavaju da se puno lakše definiraju ishodi učenja jer omogućavaju tu modularnost. I kada rascijepate si svoj kolegij na neke manje zaokružene cjeline i možda čak i krenete od definiranja ishoda učenja na razini tih cjelina, onda kad pogledate što ste sve napravili, lakše je definirati ishode učenja na razini samo kolegija. Recimo, ja tako radim jer mi je to lakše i shvatila sam da ću prije napraviti kvalitetnije, nego da idem od kolegija, početka kolegija pa onda po cjelinama. Ono što mislim da je važno da uz svaki ishod učenja nastavnik koristi neku od metoda instrukcijskog dizajna. I tu mislim da to jako pomaže pri definiranju ishoda učenja jer samim time nastavnik može puno bolje sagledati način na koji će provesti svoj kolegij. Koji je to materijal koji želi, koji je to sadržaj, koje su to aktivnosti, kako će angažirati studente, koje će metode koristiti, kako će student biti aktivan sudionik. Mislim nekad je bilo nezamislivo da studenti sudjeluju u izradi sadržaja na kolegiju. Zašto ne bi? Dapače. Mislim, to su neke nove metode koje su danas moguće. Tako da, ishod učenja prvenstveno mora biti takav da studentu donese dobit. P: Imate li primjer kolegija u kojem su ishodi učenja znatno utjecali na način na koji ga izvodite? O (SKS): Studenti uče za ocjenu što je žalosno. Ono što mi želimo je da oni uče za znanje, za vještine, za nešto što će njima trebati. Ako mi kroz ishode učenja uspijemo potaknuti studenta da on aktivno sudjeluje, da mu je stalo da nauči nešto novo, da stekne određenu vještinu, da razvije digitalne kompetencije, onda su to dobro napisani ishodi učenja. P: Kako studenti reagiraju na jasno definirane ishode učenja? O (SKS): Studenti vole znati šta se od njih očekuje. I ako je to sve dobro definirano, znači za postizanje ovog ishoda učenja treba napraviti to, to i to, rezultirat će tim i tim, provest će se kroz ove aktivnosti u određenom razdoblju, onda će studenti pročitati ishod učenja i na taj način zapravo ih i treniramo da počinju ozbiljnije shvaćati. A vrlo često se dešava da nastavnik definira te ishode učenja više reda radi i poslije se više time ni ne bavi. Onda student jednostavno nije ni zainteresiran za te ishode učenja, njemu realno ništa ne znače. Znači, poanta je da nastavnik postavi ishode učenja i svoj kolegij na način da studente zainteresira za te ishode učenja. O (KP): Mislim da oni još uvijek ne prepoznaju to previše iz aspekta što to oni više-manje gledaju koje sadržaje će proći. Dakle, to je pitanje kurikularnog pristupa, koji je pristup ishoda učenja i programatskog pristupa, dakle nastavnih programa gdje se definiraju sadržaji kroz koje će se proći. Prema mojem iskustvu studenti više vole pogledati, dakle, u silabus predmeta onu tablicu koja kaže koje sadržaje ćemo kroz tjedne prolaziti. Po tome im je u principu jasnije što ćemo proći. Sad opet treba reći ta tablica obično ima 15-ak redaka, dakle za 15-ak tjedana i termina što imamo, tako da ona ima i puno više sadržaja najčešće, dok ishoda bude 5, 5 do 10, možda sad ovisi kakav je predmet. Tako da s te strane vjerojatno ova tablica daje više informacija pa im je i iz tog aspekta jasnije. P: Što biste savjetovali nastavnicima koji se prvi put susreću s pisanjem ishoda učenja? O (SKS): To su vjerojatno mladi nastavnici koji su krenuli tek u nastavni proces. Mislim da je izuzetno važno da se prvo educiraju, da si daju vremena, da prođu različite tečaje, da raspravljaju i razgovaraju sa kolegama, da potraže tko im može pomoći i objasniti kako i zašto su ishodi učenja važni i kako ih pisati. I to mislim da ako ulože taj trud, da poslije neće imati problema i da će prepoznati važnost ishoda učenja. O (KP): Moj savjet bi bio da krenu od toga što je cilj predmeta, koji su ishodi studijskog programa koje trebaju oni realizirati, u kojem bi oni trebali sudjelovati, odnosno njihov predmet doprinosi realizaciji tog ishoda programa i onda potom raspisati ishode programa svojeg predmeta. Pri pisanju ishoda ja bih savjetovao, dakle često se vrte teze da postoje one tablice dozvoljenih glagola. Dakle, to je mit koji jednostavno nije točan. Dakle, ne postoji tablica dozvoljenih glagola. Ono što je bitno je da je ishod jasno formuliran, da je on mjerljiv. Dakle, to su dvije bitne stvari koje ishod treba zadovoljiti i o tome promislite. Zašto je to bitno? Zato što, u principu, na koncu vi taj ishod morate mjeriti jer potvrđujete da je student savladao dakle to što je trebao savladati, znanje, vještinu ili što god je u ishodu definirano i to morate na nekakav objektivan način pokušati provjeriti i zato o tome treba razmišljati. Ako formulirate nekakav općeniti ishod, njega je jako teško provjeriti. Tako da s te strane treba tu jako pozornost povesti. P: Postoji li greška iz koje ste naučili i za koju biste drugima savjetovali da je izbjegnu? O (SKS): Glagoli razumjeti i naučiti nisu dobri ishodi učenja. O (KP): Fokusirao bih se na to da pokušate što jasnije formulirati ishod učenja. Opet, postoji okvir koji vam zadaje, a to je koliko ishoda smijete formulirati. Tako da to isto nekad zna biti ograničavajuće, nekad je premalo, nekad je možda i više nego što bi željeli, ovisi sad kakav je predmet, kolika je satnica i što trebate ostvariti kao cilj, ali ja u principu bih promišljao o tome, dakle, da što jasnije formulirate cilj, nakon toga formulirate i ishode koji su objektivni, mjerljivi. Dakle, to ja mislim je nekakav ključ koji će vas dovesti do toga da nemate probleme kasnije. Ako imate nemjerljiv cilj, u principu više-manje od toga nećete imati prevelike sreće ni vi, ni studenti jer u principu to što je napisano nije moguće izmjeriti i onda imate problem opet vrednovati. Kod vrednovanja je pitanje sad, koje je vječno pitanje kod ishoda učenja, na kojoj razini je ishod napisan. Je li to donji minimum, dakle što student, bilo koji, koji dobije dvojku na dalje mora zadovoljiti, je li to prosječan student ili je to najbolji student. Dakle, to u principu je pitanje koje ja do sad nisam čuo konkretan odgovor i nitko ga ne zna odgovoriti, a to je u principu ključan problem kod formuliranja ishoda učenja, a to je da znate na kojoj razini ga formulirate jer ako ga formulirate kao donji minimum, to onda treba biti puno niže smješteno nego ako formulirate kao nekakvog prosječnog studenta ili kao nekakvog naprednog studenta. Dakle, a to dosta utječe na pisanje vaših ishoda učenja tako da to je odgovor na pitanje, dakle, što je veliki problem, to je jedan od problema s kojim, ja mislim, da je ključan svima i sve muči jer taj odgovor na to pitanje, dakle, na kojoj razini pišete, definira što ćete napisati, odnosno kakav će ishod biti. Definirani ishod učenja pomaže studentima da preuzmu veću odgovornost za svoje učenje. Ovo su bili savjeti nastavnika s dugogodišnjim iskustvom planiranja nastave uz korištenje ishoda učenja.