Videolekcija: Kako izraditi smjernice za osiguravanje dobrobiti zaposlenika i studenata na visokoškolskoj instituciji?

Intervju s: NINA BEGIČEVIĆ REĐEP, prof. dr. sc Dobro došli u videolekciju posvećenu važnoj temi za svaku visokoškolsku instituciju – izradi smjernica za osiguravanje dobrobiti zaposlenika i studenata visokoškolskih institucija primjenom metodologije strateškog planiranja. Ulaganje u dobrobit zaposlenika i studenata nije samo etička obveza, već je i strateška prednost koja pridonosi produktivnosti, angažmanu, boljim rezultatima i stvaranju pozitivne akademske kulture. U ovoj videolekciji prikazan je kratki pregled elemenata strateškog planiranja koji su sastavni dio procesa izrade smjernica: strateška područja, ciljevi, aktivnosti i mjerljivi indikatori za osiguranje dobrobiti zaposlenika i studenata. Strateško planiranje ima za cilj donošenje temeljnih odluka i poduzimanje temeljnih aktivnosti u skladu s postavljenim ciljevima, misijom i vizijom. Procesom strateškog planiranja organizacija utvrđuje svoje ciljeve, prioritete i strategije te definira mjere za procjenu uspješnosti ostvarenja tih ciljeva. Strateško planiranje je sustavno usmjereno na realizaciju ciljeva i produktivnost akcija. Uključuje izbor prioriteta što podrazumijeva donošenje odluka o strateškim ciljevima i sredstvima. Odgovara na okolnosti dinamične, turbulentne okoline. Strateško planiranje znači izgradnju obveznosti svih dionika o tome. P: Što su strateški ciljevi i kako se određuju i formuliraju? NINA BEGIČEVIĆ REĐEP, prof. dr. sc.: Strateška područja su jedan od elemenata strateškog planiranja, sastavni su dio strategije, praktički predstavljaju određene prioritete na strateškoj razini. Ciljevi, njih trebamo definirati sukladno strateškim područjima i naravno usklađeno sa ostalim elementima strateškog planiranja kao što su misija, vizija, naravno ciljevi i aktivnosti koji se naslanjaju na cilj. Što se tiče samih ciljeva, njih definiramo sukladno strateškim područjima. Nakon toga potrebno je odrediti aktivnosti koje trebaju biti realizirane kako bi se ostvarili ti ciljevi i ostali elementi koji mogu biti sastavni dio akcijskog plana koji se naslanja na strategiju, a sastoji se naravno i od indikatora kao i od resursa te odgovornih osoba koje trebaju biti definirane da bi se realizirale aktivnosti, naravno ostvarili ciljevi u okviru strateških područja. P: Možete li nam dati primjer strateškog područja u kontekstu Smjernica za osiguravanje dobrobiti zaposlenika i studenata visokoškolskih institucija? NINA BEGIČEVIĆ REĐEP, prof. dr. sc.: Što se tiče strateških područja, vezano uz osiguravanje dobrobiti jedna od strateških područja sigurno treba biti mentalno zdravlje zaposlenika sveučilišta, isto tako i studentica i studenata, jer je mentalno zdravlje ključni dio dobrobiti, a jedan, recimo, od ciljeva koji je vrlo važan u kontekstu sveučilišta, isto tako i fakulteta, je uspostava savjetovališta i za nastavnike, osoblje sveučilišta, a isto tako i studentice i studente visokih učilišta. Strateški ciljevi su željena znanja ili ishodi te predstavljaju ono što organizacija želi i planira ostvariti u određenom razdoblju. Usmjereni su na rezultate, a prate ih aktivnosti. Strateški ciljevi definiraju se na temelju utvrđenih strateških pitanja i predstavljaju središnji element procesa strateškog planiranja. Strateški ciljevi trebaju biti određeni prema SMART načelu, što znači da trebaju biti konkretni, mjerljivi, ostvarivi, stvarni i vremenski definirani. S obzirom na određeno strateško područje, primjer cilja može biti uspostaviti sveučilišno fakultetsko savjetovalište s punim radnim vremenom do početka akademske godine 2026./2027. Operacionalizacija razlaže ciljeve na konkretne aktivnosti koje je potrebno poduzeti da bi se taj cilj ostvario, a indikatori pružaju konkretne mjerljive pokazatelje uspjeha. Kada su definirane aktivnosti, lakše je odrediti odgovornosti za njihovu provedbu (tko je zadužen za koju aktivnost i u kojem roku). Bez jasnih aktivnosti i odgovornosti strateški ciljevi mogu ostati na razini planova bez stvarne implementacije. Operacionalizaciju strateških ciljeva potrebno je provesti u sljedećim koracima. Prvo, određivanje aktivnosti kojima će se strateški cilj ostvariti. Drugo, određivanje mehanizama praćenja razine ostvarenja cilja (ključne pokazatelje uspješnosti, engl. key performance indicators, KPI). Treće, postavljanje rokova u kojima je potrebno provesti aktivnosti. Četvrto, određivanje odgovorne osobe i nositelja aktivnosti za ostvarenje pojedinog cilja. Peto, alociranje ili predviđanje resursa potrebnih za ostvarenje aktivnosti. Primjer aktivnosti može biti: formirati radnu skupinu za uspostavu savjetovališta ili izraditi detaljan prijedlog plana rada savjetovališta. Nositelji aktivnosti: uprava visokoškolske institucije. Indikatori: formirana radna skupina, izrađen plan rada savjetovališta. Kao što smo vidjeli, strateško planiranje pruža strukturiran pristup izradi smjernica za osiguravanje dobrobiti naše akademske zajednice. Definiranjem strateških područja, jasnih ciljeva, konkretnih aktivnosti i mjerljivih indikatora postavljamo temelje za sustavno unapređenje kvalitete života naših zaposlenika i studenata. Osim ciljeva, određujemo i aktivnosti, rokove, odgovornosti i dodjeljujemo im resurse. Također, pratimo i mjerimo zadane indikatore i na taj se način ciljevi ostvaruju. Ovaj proces predstavlja kontinuirani ciklus planiranja, provedbe, praćenja i evaluacije koji će nam omogućiti da se prilagođavamo potrebama naše akademske zajednice i radimo na stvaranju boljeg i poticajnijeg okruženja.