Studenti s invaliditetom

U videoprikazu Dobre prakse u obrazovanju osoba s invaliditetom u Gradu Zagrebu (koji je nastao u sklopu projekta „BonToniraj se za MS!2” Saveza udruga osoba s multiplom sklerozom Hrvatske) prikazana su iskustva studiranja studenata s invaliditetom koji iznose dobre strane, ali i nedostatke u dostupnosti prilagodba tijekom studiranja. Polaznici će dobiti uvid u važnost i neke načine prilagodba za studente s invaliditetom. 

Pogledajte videoprikaz Dobre prakse u obrazovanju osoba s invaliditetom u Gradu Zagrebu.

Trajanje: 7 minuta i 28 sekundi

Transkript Videa

Transkript - Dobre prakse u obrazovanju osoba s invaliditetom u Gradu Zagrebu

Pa eto, na temelju našeg iskustva možemo reći da je iskustvo dobre prakse bazirano najprije na podržavajućem odnosu između nastavnika i studenata i nekako se čini da je to najjača snaga u 
ovim našim okolnostima jer nam se pokazalo da se sve uspješno rješava kad se sa studentom porazgovara o  njegovim potrebama i kad vidimo da student zapravo surađuje i pokušava naravno nadoknaditi neki dio s kojeg je opravdano izostao, recimo, ili nije na vrijeme uspio predati neki zadatak. Studenti su vrlo odgovorni.
Akademski standardi jednaki su i za studente s invaliditetom i za studente bez poteškoća. Studenti najčešće ostvaruju pravo prilagodbe tako što im se produlji vrijeme pisanja
pismenih ispita, kolokvija ili im se nekad zamijeni pismeni dio ispita usmenim.
Prilagodbe se sastoje od prilagodbe ispitne literature u elektroničkom obliku te mogućnosti da se pismeni ispiti odgovaraju usmeno ili se produlji vrijeme pisanja.

Na ovom fakultetu zadovoljene su sve moje potrebe kao studenta i ono što uvijek naglašavam kad me pitaju kako je na socijalnom radu – to je humani pristup studentima, 
a posebno prema studentima s invaliditetom.

Jedini je nedostatak koji ja mogu zamijetiti da se na prilagodbu ispitne literature čeka dosta dugo, pa često prođu prvi kolokviji i prvi rokovi dok ja ne dobijem svu ispitnu literaturu,
ali i tu se događa da profesori izađu u susret pa se nekako snađemo u toj situaciji. Uvijek su mi profesori izlazili u susret iako sam znala naići... bilo je situacija kad sam, 
da tako kažem, morala uvjeravati profesore da sam ja dobila prilagodbu ispita, da mi je odobreno produljeno vrijeme pisanje ispita, da to znači, ako se ispit piše 30 minuta, da ja imam pravo pisati jedan sat. Ali osobno nisam imala nekih većih problema.

Ono što mislim da je još potrebno – osigurati za studente s invaliditetom neki možda intenzivniji nego sada pristup same podrške i osnaživanja studenta da koristi ta svoja prava.
Da se studenti pozovu na svoje pravo na prilagodbu, da se koriste jednostavno mogućnostima koje im se pružaju kao studentima s invaliditetom, ali i studentima s kroničnim bolestima.
Smatram da je itekako važno naglasiti mogućnosti koje mogu ostvariti studenti s kroničnim bolestima i da se toga ne trebaju sramiti ni bojati.

Ja konkretno imam prilagodbu u vidu rješavanja ispita usmeno umjesto pismeno, što mi uvelike olakšava jer lakše mi se izraziti usmeno.
Osim toga, imam mogućnost, ako usmena provjera nije moguća, rješavati ispit dulje od ostalih studenata.

Ali uvijek su tu nekakve arhitektonske barijere. Recimo, trebalo bi ugraditi lift ili možda knjižnicu učiniti pristupačnijom za studente.
Kolegij Vršnjačka potpora dodatni je kolegij koji donosi 5 ECTS bodova u kojem kolege pomažu svojim kolegama s invaliditetom tako da im pomažu u pronalaženju literature, pomažu im doći do određene dvorane, prostorije i zapravo su tu uz njih tijekom studiranja. To je vrlo human kolegij tako da pozivam sve studente da sudjeluju u tom kolegiju.

Općenito mislim da bi za one kolege koji su teško pokretljivi trebalo možda prilagoditi prostor da se lakše dođe na drugi kat. 
Ne znam kakav je sad točno odnos s profesorima, ali važno je da svatko, i studenti i profesori, jednako pristupaju studentima s invaliditetom kao i prema svim drugim studentima i da sve na fakultetu bude njima prilagođeno. 

Ulaz nam je tu krajnje neprilagođen, što zapravo daje i jednu poruku. Naši studenti s invaliditetom koji se otežano kreću moraju ići na stražnji ulaz, a znamo svi da je 
tu na prednjem ulazu zapravo jedan meeting point. Da se baš tu susreću studenti. Bilo bi jako važno omogućiti studentima s invaliditetom i veću pristupačnost Erasmusu i drugim studentskim razmjenama. Omogućiti im sudjelovanje u studijskim posjetima, projektnom radu, terenskom radu, volontiranju, aktivizmu. Dakle, svemu u čemu inače sudjeluju studenti socijalnog rada.

Naš fakultet ima prizemlje i prvi kat. Studenti koji imaju neku fizičku poteškoću ne mogu, nažalost, doći na prvi kat. I onda, što smo napravili? Evo, ove godine smo cijeli raspored četvrte godine preselili u prizemlje jer je dvorana četvrte godine na prvom katu. 
Imamo pravo na stipendije i izravan upis u dom. Međutim, opet je pitanje ima li osoba kad dođe na fakultet i počne studirati mogućnosti polagati sve ispite i nailazi li uvijek na susretljivog profesora ili profesorice koji će joj to i omogućiti.
Ja vjerujem da je naš fakultet jedno sigurno mjesto koje to pruža. Ipak, mi studiramo socijalni rad i trebali bismo raditi za neko bolje sutra.

Više se susrećem s tim da se bojim kako ću nekoga diskriminirati ili da mu neću osigurati prilagodbu zato što se student ne želi deklarirati i ostvariti pravo na prilagodbu zbog pritiska većine. Tako da zapravo ja ne mogu reći da je meni izazov bio prisutan. I ono što bih ja htio naglasiti svim studentima s invaliditetom jest da shvate da je njihovo pravo tražiti prilagodbu; da to nije dobra volja ili milost koju dobivaju.
Znači, upamtite da je prilagodba ili slušanje kolegija vaše pravo kao što je pravo da birate gdje ćete živjeti, da možete izaći na izbore i slično.

Pogledajte video barem dva puta.