Videolekcija: Inkluzivnost u visokom obrazovanju iz perspektive studenta s invaliditetom

Intervjuirana osoba: Nevena Zubčić U ovoj videolekciji razgovarat ćemo o doživljaju inkluzivnosti studenta s invaliditetom u visokom obrazovanju. P: Smatrate li da je visoko obrazovanje u Republici Hrvatskoj inkluzivno? Smatram da visoko obrazovanje u Hrvatskoj još uvijek nije potpuno inkluzivno zato što se pod pojmom inkluzije često uzima samo to koliko smo mi prihvaćeni od strane okoline, a ne neke druge stvari koje bi se trebale uzeti u obzir. Isto tako, često se kod pojma osoba s invaliditetom gleda na neke vidljive, odnosno motoričke ili na primjer slijepe osobe, a ne druge osobe s invaliditetom kao što su na primjer gluhi ili neke tako nevidljive teškoće. P: Kakva su vaša iskustva tijekom studija vezano za praćenje nastave, učenje i vrednovanje? Što se mojih iskustva tijekom studiranja tiče, zbog vida mi je bilo dosta izazovno. Na primjer, nisam imala literaturu koja mi je bila dostupna u formatu koji je meni trebao. Često su to bili neki fontovi koji nisu mi bili lako čitljivi, sitni, loši kontrasti na prezentacijama. Kad su bile vježbe i prakse, bilo je izazovno doći do lokacije zbog prijevoza ili naći lokaciju na koju ću ja uopće moći ući. Ako sam i mogla ući, onda je bilo problema oko možda malih učionica ili toga što nema pristupačan WC, toalet. A i što se tiče ispita, znalo je biti situacija kad nisam imala produženo vrijeme, opet nisu bili ispiti na odgovarajućim fontovima ili jednostavno ako bi tražili usmeni, nismo imali ista pitanja kao što su imali kolege koji su polagali pismeno. P: Koji su vaši prijedlozi za osiguravanje inkluzivnog visokog obrazovanja za osobe s invaliditetom u Republici Hrvatskoj? Pa ima jako puno prijedloga kako bi se to trebalo i moglo poboljšati. Svakako da su osobe s invaliditetom svjesnije svojih mogućnosti i potreba, ali isto tako da se educira i okolina, odnosno evo sami profesori i kolege, da smo mi sposobni studirati, da nam se ne treba popuštati, da jednostavno nam budu neki uvjeti zadovoljeni kako bismo mogli normalno pristupiti literaturi ili na primjer kad su neki videi da budu s titlovima, da budu s naracijom, da budu jednostavno lakše čitljivi fontovi, kontrasti kod prezentacija. Isto tako i kad, na primjer, da su institucije još uvijek, visokoobrazovne institucije nisu pristupačne sve i mi zapravo ne možemo gledati što želimo, nego gdje možemo ući i gdje ćemo onda moći studirati. Na taj način zapravo odlučujemo i svakako unutar te institucije da se možemo kretati, a ne da jednostavno moramo biti ili u prvom ili u zadnjem redu zato što je premali prostor da možemo proći do nekog drugog mjesta ili su stepenice. Isto tako da postoji neki stolić da lakše možemo pisati, a ne da su oni stolići koji su prikvačeni za stolce jer to jednostavno nije ni drugim kolegama bez invaliditeta nekad ugodno i pristupačno, ajmo tako reći. Kvalitetno visoko obrazovanje mora biti dostupno svima, pod jednakim uvjetima te uz uvažavanje potreba studenata s invaliditetom. Unatoč postojanju brojnih izazova, u Republici Hrvatskoj ulažu se napori kako bi se studentima s invaliditetom osigurali što bolji uvjeti studiranja i potrebna podrška te unaprijedila kvaliteta studentskog života.