Primjena asistivne tehnologije na visokim učilištima

U videoprikazu Studenti s invaliditetom na Sveučilištu Washington prikazana je podrška koju Sveučilište pruža studentima s invaliditetom. 

Pogledajte videoprikaz: Students with Disabilities at the University of Washington: Building Teams for Success / Studenti s invaliditetom na Sveučilištu Washington

Trajanje: 11 minuta i 29 sekundi

Transkript Videa

Poglavlje 1. Uvod
Sheryl Burgstahler: Važno je da osobe s invaliditetom mogu pristupiti programima i resursima. To je jednostavno kao pitanje društvene pravde. 
Cindy: Studenti s invaliditetom trebali bi moći izraziti što im je potrebno. Mislim da je to iznimno važno.


Patrick Pow: Zaista želimo obrazovati različite polaznike. Različiti polaznici definitivno uključuju i osobe s invaliditetom.

Studenti s invaliditetom na Sveučilištu u Washingtonu
Stvaranje timova za uspjeh


Pripovjedač: Za studente s invaliditetom uspješno akademsko iskustvo zahtijeva timski rad. Članovi tima su studenti, nastavno osoblje i osoblje koje pruža podršku studentima s invaliditetom. 
Bob Stacey: Moje ime je Robert Stacey, zovu me Bob Stacey.

Poglavlje 2. Robert Stacey
Dekan sam Fakulteta umjetnosti i znanosti i profesor srednjovjekovne europske povijesti ovdje na Sveučilištu u Washingtonu. Naravno, invalidnost je često nevidljiva. Razmišljamo o invaliditetu i mislimo na nekoga tko je možda u invalidskim kolicima ili ima oštećenje vida ili slično, ali često postoje stvari situacije poput socijalnih tjeskoba koje ih sprečavaju da se dobro osjećaju i sudjeluju u velikim skupinama.

Poglavlje 3. Dan Comden
Dan Comden: Moje ime je Dan Comden. Ja sam menadžer za pristupnu tehnologiju u Centru za pristupnu tehnologiju u podrumu dvorane Mary Gates Hall. Dio smo UW-IT informacijske tehnologije, u jedinici koja se zove Usluge pristupačne tehnologije.

U našem odjelu radimo niz različitih stvari. Tako na primjer omogućujemo pristup akademskoj tehnologiji studentima s invaliditetom ovdje na Sveučilištu u Washingtonu. Prijelaz iz K-12 sustava u visoko obrazovanje može biti mali šok za neke studente. Dolaze iz okruženja koje pruža veliku podršku u okruženje koje je podržavajuće, ali zahtijeva od studenta da doista bude svoj najbolji zagovornik. Moraju tražiti usluge. Usluge im neće biti jednostavno dostavljene ako ih ne zatraže.

Pripovjedač: Dakle, kako proces počinje? Na fakultetu počinje sa studentom. Prema Zakonu o Amerikancima s invaliditetom (Americans with Disabilities Act, ili ADA), studenti s invaliditetom imaju pravo na razumne prilagodbe. Studenti moraju preuzeti inicijativu u ostvarivanju tog prava. Njihov je prvi korak da se obrate uredu koji pruža prilagodbe, a koji se naziva Resursi za studente s invaliditetom (Disability Resources for Students, ili DRS). 

Jon McGough: Moje ime je Jon McGough.



Poglavlje 4. John McGough
U DRS-u radimo sa studentima u svim programima diljem sveučilišta. To su studenti na preddiplomskom i diplomskom studiju, studenti u profesionalnim programima poput medicine ili prava. Naše savjetodavno osoblje radi na tome da studenti mogu pristupiti učionici. To znači da su im predavanja dostupna. To može uključivati tumače znakovnog jezika ili videozapise s titlovima. Radimo na tome da su im knjige dostupne. To mogu biti udžbenici na Brailleovu pismu, audioformati ili mnogi drugi digitalni formati. Radimo na tome da su im također dostupna klinička iskustva i terenska nastava.

Poglavlje 5. Shelby
Shelby: Moje ime je Shelby, a moj invaliditet tiče se disleksije i disgrafije. Disleksija je kad zamijenite ili izostavljate riječi. Uvijek pokušavam pronaći gdje se nalazi odjel za invaliditet. Osjećam da je to prvo što trebam učiniti jer ako nemam sve sređeno, onda ću se samo mučiti tijekom studiranja, a to ne želim. Pokušavam dogovoriti sastanak sa svojim savjetnikom, pokušavam saznati hoću li dobiti sve svoje prilagodbe za testiranje, a zatim ih pitam ima li još nešto što trebam znati, postoji li nešto novo.

Poglavlje 6. Dokumentacija
Pripovjedač: Osim što provjerava je li student podoban za prilagodbe, dokumentacija pomaže savjetniku za studentske usluge odrediti što bi tom studentu moglo trebati. Savjetnica Krista Greear razgovara sa studentima o specifičnim prilagodbama.

Poglavlje 7. Vrste studenata
Krista Greear: Radim s nekoliko različitih vrsta studenata. Prva vrsta studenata s invaliditetom s kojima radim su oni koji imaju kronične zdravstvene probleme. Možda imaju artritis zbog kojeg ne mogu držati tiskanu knjigu. Ili ne mogu nositi teške knjige na leđima, pa zapravo traže samo elektroničku verziju. Možda student također slabo vidi pa mu je potrebna elektronička verzija knjige koja se može povećati. Druga vrsta studenata s kojima radim daleko je najbrojnija, a to su studenti s poteškoćama u učenju.

Richard Ladner: Ja sam Richard Ladner, profesor računalnih znanosti i inženjerstva na Sveučilištu u Washingtonu.

Poglavlje 8. Potrebe studenata

Ako student s invaliditetom dođe na Vaš sat, uvijek je dobro pitati studenta koje su njegove potrebe. Pokušajte osigurati da tim potrebama izađete u susret, a vidio sam da su to uspješno učinili profesori kojima je u interesu da uključe sve studente u aktivnosti na satu. Mislim da bi svi materijali na satu trebali biti dostupni, na mrežnim stranicama na primjer. Zadatci bi trebali biti prilagođeni, kao i ispiti.

Poglavlje 9. Prilagodbe
Pripovjedač: Postoji širok raspon prilagodba 

Kayla: Moje ime je Kayla i imam oblik mišićne distrofije. Dakle, ja sam u invalidskim kolicima jer su mi mišići slabi, a također imam napadaj panike i tjeskobu kao svoj nevidljivi invaliditet. Neke prilagodbe koje sam imala bile su prilagodbe u fizičkom prostoru gdje mi je trebao stol za koji bih mogla prići, koji bi se podizao, koji je bio podesiv. Bilo mi je važno da mogu fizički ući u sobu, u učionicu. Dobila sam i neke prilagodbe za pisanje za svaki slučaj. Također sam imala određene prilagodbe povezane s potrebom za pauzama, a to je uglavnom zbog mojeg nevidljivog invaliditeta. Dakle, ako imam napadaj panike, mogu napustiti sobu i nastavnik bi znao zašto. 

Cindy: Ja sam Cindy i studentica sam treće godine doktorata na Odjelu za ljudski usmjeren dizajn i inženjerstvo na Sveučilištu u Washingtonu.

Potpuno sam slijepa. DRS mi je pomogao da dobijem prilagodbu na nekoliko kolegija. Dali su mi materijale na Brailleovu pismu na kolegiju računalnih znanosti, što je bilo vrlo korisno. Osigurali su mi asistenta na kolegiju statistike, što je također bilo vrlo korisno jer je bilo mnogo grafikona i izrade prezentacija uz pomoć statističkog softvera, a tu mi je najbolje mogao pomoći drugi student. 

Bob: Budite jasni o tome što vam treba. I pobrinite se da često razgovarate sa svojim instruktorom, a ako ne dobivate prilagodbu koja vam je potrebna, obvezno mu to recite. Naši instruktori su izvanredni, ali malo ih je koji čitaju misli.

Pripovjedač: Studenti imaju pravo odabrati hoće li, i kad će, otkriti svoj invaliditet. 

Richard: Na studentu je, zapravo, hoće li otkriti svoj invaliditet ili ne. Ako ga otkrije i naznači da ima određene probleme s pristupačnošću, onda je potreban razgovor, a ako student ne pokrene razgovor, onda ga vjerojatno ne biste trebali ni vi pokretati. 

Cindy: Savjetovala bih profesorima da ponude prilike. Ako naiđu na nešto što bi moglo biti od pomoći nekomu s invaliditetom, trebali bi to ponuditi cijelom razredu i reći na primjer: „Ako imate invaliditet, evo nečega na kampusu što bi vam moglo biti od pomoći”, umjesto da prozivaju studenta. 

Pripovjedač: Ako se studenti odluče otkriti invaliditet, trebaju kontaktirati profesore i službe za invaliditet ranije, po mogućnosti prije početka nastave. Ponekad prilagodbe zahtijevaju prethodnu najavu. Na primjer, knjige u alternativnim formatima poput Brailleova pisma možda se moraju naručiti. 

Dan: Važno je da se što prije uključe u rad s Uredom za usluge osobama s invaliditetom kako bi, ako trebaju pristupačne akademske materijale, Ured mogao početi s njihovim kreiranjem čim sazna koje su knjige potrebne. Zaista je važno da to bude što je više moguće proaktivan, a ne reaktivan proces.  

Pripovjedač: Prilagodljivost i komunikacija alati su potrebni za uspjeh. Suradnja između nastavnog osoblja, studenata i koordinatora usluga ključ je za uspjeh.

Poglavlje 10. Patrick Pow
Patrick: Moje ime je Patrick Pow. Dolazim sa Sveučilišta u Washingtonu u Tacomi. Odgovoran sam za informaijsku tehnologiju.

Ja sam prorektor za informacijsku tehnologiju. Dakle, za nas je zaista od presudne važnosti da pružimo jednakost i uključenost svih ljudi bez obzira na vrstu prilagodbe zbog poteškoća u učenju i/ili fizičkog invaliditeta.

Poglavlje 11. Sheryl Burgstahler
Sheryl: Ja sam Sheryl Burgstahler sa Sveučilišta u Washingtonu. Ovdje vodim Usluge pristupačne tehnologije.

Nadam se da će studenti u našim programima razviti samopouzdanje, da će se moći zauzeti za sebe, da će zaista znati iskazati što im treba, bez obzira je li to tehnološka ili neka druga prilagodba. Osjećat će se ispunjenima i znat će što moraju učiniti da bi bili uspješni na fakultetu i kasnije na radnom mjestu. 

U videoprikazu Neurorazličitost: Promjena paradigme u visokom obrazovanju i zapošljavanju prikazana je podrška studentima na sveučilištu University College Dublin.

Pogledajte videoprikaz: Neurodiversity : A Paradigm Shift in Higher Education and Employment / Neurorazličitost: Promjena paradigme u visokom obrazovanju i zapošljavanju

Trajanje: 13 minuta i 31 sekunda

Transkript Videa

Poglavlje 1. Uvod
Dat ćemo vrlo kratku prezentaciju i kratak pregled onoga što radimo na UCD-u kako bismo pružili podršku svim svojim studentima.

Prvo ćemo govoriti o toj raznolikosti na UCD-u. Dat ću vrlo kratak pregled inicijative Sveučilišta za sve (University for All), a zatim će Julie, naša službenica za osobe s invaliditetom, govoriti o nekim potporama koje su dostupne studentima i što je naša etika podrške za te studentske skupine. Dakle, za one od vas koji se niste upoznati s UCD-om, samo da vam damo...

Poglavlje 2. Pregled raznolikosti UCD-a
...malo pregleda. Imamo ukupno preko 30 000 studenata. Naša preddiplomska populacija broji nešto više od 17 000, a unutar te preddiplomske populacije imamo gotovo trećinu studenata koji su međunarodni studenti i gotovo trećinu onih koji su ono što bismo nazvali raznoliki ili iz pristupnih i proširenih sudioničkih skupina.

To uključuje studente s invaliditetom, studente s niskim primanjima, starije studente, studente iz etničkih manjinskih skupina, samohrane roditelje, studente izbjeglice i tražitelje azila. Dakle, sve te skupine ciljne su skupine kako je navedeno u nacionalnom planu pristupa, a cilj je UCD-a i ključni pokazatelj uspješnosti da dosegnemo 33 %.

Kako bismo to učinili, imamo mnogo različitih inicijativa. Jedna od njih su naši dodatni putovi upisa. Imamo Pristupni put za invaliditet u obrazovanju (Disability Access Route to Education – DARE), Pristupni put visokom obrazovanju (Higher Education Access Route –HEAR) za studente koji su iz socioekonomski ugroženih sredina. Imamo putove za upis za starije studente, imamo neke sveučilišne pristupne programe, imamo otvoreno učenje (open learning) koje otvara postojeće module na UCD-u, što onda može dovesti do redovnog studija, a imamo i doživotno učenje i druge izvanredne programe. Također nudimo najveći program stipendiranja za studente u Irskoj.

Osim što dajemo potporu za upis na sveučilište, također dajemo potporu studentima koji su upisani na UCD-u. To vam samo pokazuje sliku o našoj raznolikosti.

Kad gledamo područje potpore za invaliditet, ovdje vam pokazujem sliku iz...

Poglavlje 3. Podrška za invaliditet
... posljednjih 10 godina veći je broj studenata koji su se javili da ostvare potporu za invaliditet. Znamo da ovo nije odraz raznolikosti u studentskoj populaciji općenito, već samo onih studenata koji otkrivaju invaliditet i traže podršku i koji imaju dijagnozu, a mislim da je to također važno napomenuti.

Možete vidjeti da je 2010./2011. bilo 710 studenata na UCD-u koji su tražili podršku, a prošle godine to je bilo 1907 studenata. Dakle, zaista priličan rast tijekom tih deset godina. Postoji mnogo različitih razloga za to. Jedan je od njih povećanje Pristupnog puta za invaliditet u obrazovanju (DARE) za maturante, ali također mislim da su potpore postale šire prepoznate na sveučilištu. Studenti dobivaju potpore ranije u srednjoj školi i onda traže te potpore i kad dođu na sveučilište. Sve to daje vam sliku o potpori koja se pruža na UCD-u.

Ovdje vam pokazujem dvije najveće skupine, a to su studenti s problemima mentalnog zdravlja i studenti sa specifičnim poteškoćama u učenju, prvenstveno disleksijom.

Poglavlje 4. Problemi mentalnog zdravlja
Ali ako pogledamo skupinu studenata s problemima mentalnog zdravlja, od kojih mnogi imaju dvije dijagnoze, ona je porasla sa 74 prije 10 godina na 505 prošle godine. I opet, to su studenti koji se javljaju i traže podršku. Dakle, prilično značajan rast.

Što se tiče drugih skupina, ovdje vam pokazujem broj studenata s dijagnozama ADD-a ili ADHD-a, poremećaja autističnog spektra (autistic spectrum disorder), studenata s razvojnim poremećajem koordinacije ili dispraksijom. I opet, prilično velik rast tijekom posljednjih 10 godina unutar tih skupina studenata koji traže podršku.

U tom kontekstu znamo da je UCD raznoliko sveučilište. Imamo raznoliku studentsku populaciju. Što onda činimo da bismo osigurali spremnost sveučilišta?

Poglavlje 5. Sveučilište za sve
Inicijativa Sveučilište za sve (University for All) sastoji se od promjene pristupa prema studentima koji se pripremaju za sveučilište i pripreme sveučilišta za studente. Vrlo često se razgovor oko pristupa i proširenog sudjelovanja vrti oko načina upisa studenata, ali mi smo sada usredotočeni na to da osiguramo što inkluzivnije. 

Želimo da se svi studenti osjećaju kao da pripadaju UCD-u, a na nekim slikama ovdje na ovom slajdu možete vidjeti neke od naših voditelja za pristup (access leaders), od kojih neki koriste potporu za invaliditet putem naše službe. Mi zaista volimo da nam je student u središtu. Kontinuirano dobivamo povratne informacije od svojih studenata i oni nam pomažu učiniti UCD mjesta dobrodošlima za nove studente.

Dakle, želimo razbiti taj mit o nekoj vrsti tradicionalnog ili prosječnog studenta i zaista prigrliti raznolikost i dati vidljivost raznolikosti u studentskoj populaciji. Poznata je izreka našeg rektora: „Student je student”, u smislu da želimo da naši studenti dođu i zaista imaju pozitivno iskustvo na UCD-u.

Dakle, ako postoji student koji studira znanosti i koristi se potporom za invaliditet, on je prvenstveno student znanosti i mi ga podržavamo u njegovu trudu i uspjesima. Ne podržavamo ga samo unutar službe za invaliditet. Dakle, želimo izbjeći što je više moguće da studenti moraju nositi etikete ako to ne žele te nastojimo osigurati da je potpora sveprisutna i učiniti instituciju što pravednijom, uključivijom i prilagodljivijom. Znamo da ne postoji rješenje koje odgovara svima.

Jedan od alata koji nam pomaže u inicijativi „Sveučilište za sve”, koja svaki program na sveučilištu razvija kako bi bio uključiviji, jest naš...

Poglavlje 6. Alat
...alat za uključive visokoškolske ustanove. Ovaj alat pomaže nam da započnemo razgovor vježbama samoprocjene s timovima koji su u programu ili fakultetskim skupinama koje razgovaraju o tome:

Koliko je naše poučavanje i učenje uključivo?

Koliko su naše politike, naše strategije uključive?

Koliko je uključivo naše okruženje, naša tehnološka infrastruktura i naše studentske potpore i usluge?

Tako da svatko vodi ovaj razgovor o tome koliko smo trenutačno uključivi i možemo prepoznati područja u kojima postoji dobra praksa i, što je zaista važno, prepoznati područja na kojima moramo raditi i razviti neke projekte.

Taj proces započinjemo sada. Proveli smo ove radionice s brojnim programskim skupinama i nastavit ćemo ih i u sljedećoj akademskoj godini. COVID je, nažalost, kao što možete pretpostaviti, prekinuo naše planove.

Jedno od velikih područja napretka unutar UCD-a odnosi se na univerzalni dizajn za učenje (Universal Design for Learning – UDL). Možda ste već upoznati s ovom situacijom, ali ideja je zaista da promoviramo UDL, koji u svojoj srži predstavlja prilagodljivost u poučavanju, učenju i ocjenjivanju tako da se što više studenata može smjestiti na toj donjoj razini piramide koju vidite, a to znači da studenti ne moraju dolaziti i tražiti specifičnu pomoć.

Dobar primjer može biti korištenje manjeg mjesta za ispit. To je vjerojatno naša najčešće korištena pomoć. Julie će o tome vjerojatno govoriti za nekoliko minuta. Ali što možemo učiniti da izbjegnemo odvojenost studenata od ostatka studentske populacije? Pa, možemo eliminirati ispite s ograničenim vremenom tamo gdje nisu nužni da bismo izmjerili ishode učenja. Profesor Colin Scott govorio je o promjenama koje su se dogodile nakon COVID-a, a jedna od zaista pozitivnih promjena jest da više nismo imali dvije i pol tisuće studenata koji sjede u dvorani na ispitima tri puta dnevno, šest dana u tjednu tijekom dva tjedna, što, kao što možete zamisliti, uzrokuje stres za mnogo studenata.

Dakle, ako to možemo riješiti, nadam se da će se ukinuti ispiti s ograničenim vremenom i omogućiti da studenti ne moraju tražiti odvojenu potporu. Promoviramo univerzalni dizajn za učenje. Vodimo digitalnu značku Nacionalnog foruma za UDL, koju sam sukreirala s AHEAD-om, a upravo danas u jedan sat imali smo naš posljednji webinar za ovo nacionalno uvođenje. Dakle, imamo oko 650 edukatora u irskom visokom i daljnjem obrazovanju kojima će ta značka biti dodijeljena na kraju ovog semestra. Stoga se zaista nadamo da će biti prilično velik utjecaj tog sektora u Irskoj.

Predajem riječ Julie.

Poglavlje 7. Podrška studentima
Hvala, Lisa. Govorit ću malo o tome kako pomažemo svojim studentima unutar svoje jedinice. I pretpostavljam da je očita stvar – razumna prilagodba za studente koji otkrivaju invaliditet – ali smo također vrlo svjesni problema koje neki studenti, zapravo svi studenti, imaju s prijelazom na tercijarno obrazovanje. Za neke studente taj prijelaz je izazovniji nego za druge.

Stoga smo osmislili niz potpora kako bismo taj prijelaz pokušali olakšati. Prva je prilagođeni program dobrodošlice. Dakle, znamo sve naše putove upisa i znamo mnogo o tim studentima prije nego što uopće dođu na UCD. Stoga ih pozivamo da dođu na kampus malo ranije od svih ostalih, dakle prije glavne orijentacije na koju idu svi studenti, uključujući i ovu skupinu. I tako dolaze kad je kampus tih, a susreću ih voditelji za pristup iz njihova programa. Lisa vam je u svojim slajdovima već pokazala neke fotografije naših voditelja za pristup. Oni susreću neke druge studente iz svojeg programa. Dobivaju informacije o tome što će se dogoditi, kako je biti student na UCD-u i dobivaju mnogo informacija o potporama koje su im dostupne.

Također vodimo seriju radionica akademskih vještina i imamo pristup online materijalima. I oni pokrivaju sve teme za koje znamo da se studenti s njima muče, stvari koje su jedinstvene za visoko obrazovanje, kao što je možda referenciranje eseja koje možda nije poznato ljudima koji nisu studirali, možda, nakon srednje škole. I ove godine premjestili smo sve svoje radionice akademskih vještina u virtualno okruženje za učenje (Virtual Learning Environment – VLE) tako da apsolutno svaki student može imati koristi od njih. Ne moraju biti povezani s našim odjelom niti otkrivati bilo što.

Studenti također imaju pristup posebnom savjetniku za invaliditet (disability advisor) i to tako da imaju nekoga s kim mogu razgovarati o svojim problemima ili bilo kojim izazovima koje doživljavaju u okruženju kako bismo im mogli pomoći kad se pojave izazovi. Imamo digitalne poslanike koji rade u našem centru i dostupni su studentima za pomoć u svim digitalnim vještinama koje studenti moraju imati. Pretpostavljamo da su studenti digitalni urođenici, ili mnogi od njih jesu, a zapravo su mnogi od njih vrlo iskusni u društvenim medijima, ali mnogo manje u stvarima poput privitaka e-pošte i softvera za plagiranje i drugim stvarima kojima se moraju koristiti u visokom obrazovanju.

Također nudimo studentima koji se bore s prijelazom na tercijarno obrazovanje individualnu podršku u učenju, a imamo i individualne radne terapije za studente. I to se posebno odnosi na studente s poremećajima autističnog spektra tako da zaista mogu prepoznati neke od izazova koje imaju i raditi individualno s njima kako bi prevladali te izazove, kako bi mogli neovisno djelovati unutar sveučilišta i ubuduće.

Svaki student koji obznani ...

Poglavlje 8. Procjena potreba
...invaliditet na UCD-u ima individualnu procjenu potreba. Dakle, sastaju se ili sa mnom ili s nekim od mojih kolega kako bi razgovarali o vlastitim potrebama, sklonostima i željama na fakultetu. Ovo nije jednokratni proces. Oni se susreću s nekim i odlučuju se za ono što misle da im treba, a zatim se mogu vratiti i preispitati to u bilo kojem trenutku.

Lisa je već spomenula neke od uobičajenih stvari s kojima im se izlazi u susret, poput dodatnog vremena na ispitima, manjeg mjesta za ispit. Veliki je naglasak na asistivnoj (pomoćnoj) tehnologiji jer znamo da studenti to mogu ponijeti sa sobom i kad se zaposle, a za nas je zaista važno da studenti mogu postati što neovisniji.

Dakle, na slajdu koji vam je Lisa pokazala situacija je od prije 10 godina – mnogi od tih studenata imali bi podršku osobe, npr. podršku pomagača koji provjerava bilješke i slično, ali mi smo se sada zaista odmaknuli od toga i vrlo smo usredotočeni na alate asistivne tehnologije kako bismo studentima pomogli da budu što neovisniji.

Također pružamo, uz pristanak studenata, neke informacije njihovim predavačima kako bi postali svjesni nekih izazova koje bi mogli imati u učionici. Studentima se šalju prezentacije s predavanja i snimke predavanja. I kao što je profesor Colin Scott ranije spomenuo, neke prilagodbe koja su se pojavila kao rezultat COVID-a bile su odlične za neke studente i stvarno se zalažemo da se to održi i ubuduće kad se vratimo na kampus.

Naša strategija i pristup za...

Poglavlje 9. Podrška studentima
...podršku studentima. Fokusiramo se snažno na podršku u prijelazu na tercijarno obrazovanje, želimo da su naši studenti neovisni i da imaju neovisne vještine učenja. Zaista potičemo korištenje glavnih UCD potpora i vrlo blisko surađujemo sa svim Službama za potporu koje su dostupne studentima diljem kampusa. I podržavamo studente da sami sebe zastupaju, pomažemo im da to učine te razgovaramo s drugim predavačima i otkrivamo im informacije kad studenti to žele.

I na kraju, kao što sam već spomenula, zaista pokušavamo pripremiti svoje studente za radno mjesto i osigurati da se mogu natjecati na tržištu rada sa svim ostalim studentima koji s njima diplomiraju.

Hvala vam što ste nas pozvali danas. Možete kontaktirati ili Lisu ili mene putem e-pošte ako imate bilo kakvih pitanja. Bit će mi vrlo drago razgovarati s vama.

University College Dublin, obično nazivan UCD,  javno je istraživačko sveučilište u Dublinu, u Irskoj, i član je Nacionalnog sveučilišta Irske. S više od 38 000 studenata to je najveće sveučilište u Irskoj.