Videolekcija: Iskustva s asistivnom tehnologijom studenata s invaliditetom

Intervjuirane osobe: Andrija Tabak, student / Elena Mrkonja, studentica / Sveučilište u Zagrebu Filozofski fakultet U posljednjih nekoliko godina asistivna tehnologija u Republici Hrvatskoj postala je dostupnija, iako i dalje postoje izazovi u nabavi i primjeni. Studenti koji u svakodnevnom životu i za potrebe praćenja nastave i učenja koriste asistivnu tehnologiju, prikazat će iskustva s kojima se susreću pri korištenju asistivne tehnologije u praćenju nastave i učenju. P: Koju asistivnu tehnologiju koristite u svakodnevnom životu za praćenje nastave i učenja? ANDRIJA TABAK, student: Text to speach i speach to text zato što kako sporije čitam, onda mi to omogućava da držim tempo sa svojim kolegama, a speech to text kako imam invaliditet pa sporije tipkam, onda mi to omogućava da brže nešto pretražim ili natipkam seminarski ili tako. ELENA MRKONJA, studentica: Za praćenje nastave i učenje najčešće koristim računalo i mobitel. Koristim i Brailleovu elektronsku bilježnicu koja je Braille Note Touch. To je neka novija inačica Brailleove bilježnice koja ima i ekran koji onda može služiti kad se isključi gornja jedinica i osobi koja vidi i ona može vidjeti što je na ekranu, a ima i Brailleov redak i tipkovnicu na kojoj se piše pomoću, onako kako se piše Brailleovo pismu, samo osmo-točkasto, a ne tipično šesto-točkasto kako se piše na stroju. Uglavnom tu bilježnicu koristim, ali rjeđe jer ona baš ne podnosi dobro velike dokumente kakve mi imamo za studij. Češće koristim računalo i mobitel koristim za pretvorbu ako mi se ne želi tekst pretvoriti u pristupačniji oblik programima koje imam na računalu, onda pretvaram mobitelom. P: Kakva su vaša iskustva u korištenju asistivne tehnologije u praćenju nastave i učenja? ANDRIJA TABAK, student: Što se tiče učenja dobra su, znači koristim to, ali nekada se morate prilagoditi pošto nisu baš prilagođeni na hrvatski jezik pošto je hrvatski jezik fonetički težak za kada izgovorite da on shvati koju riječ ste vi željeli pa onda dosta često prebacio sam se na engleski kako bih nešto mogao brže pretražiti i preciznije. Isto tako i kada slušam nešto, kada mi narator čita, onda dosta često slušam na engleskom kako bi bilo fluidnije, kako bi bolje razumio sadržaj samog teksta. A što se tiče samog praćenja nastave, neki profesori su mi omogućili da snimam na diktafon predavanja kako bih onda mogao preslušati lakše jer ne mogu, kao što sam rekao, voditi bilješke. A tad još nije bila mogućnost da upalite asistivnu tehnologiju pa da on piše ustvari. ELENA MRKONJA, studentica: Moja iskustva su vrlo dobra i iz godine u godinu su sve bolja jer se jako stvari poboljšavaju i u smislu umjetne inteligencije prije samo nekoliko godina meni je bilo posve nemoguće čitati sadržaj sa slika, nisam baš bila upućena oko toga da išta postoji, ono što je i postojalo, nekako često nije bilo tako čitko kad se pokuša izdvojiti tekst, a sada to sve više napreduje. Ti programi koje koristim, primjerice ovaj Be My Eyes ili Envision AI ili ABBYY FineReader, sve to jako napreduje, tako da oni jako dobro mogu izdvojiti tekst sa slika i isto tako neke PDF dokumente koji su nečitljivi kad se pretvore u neki od pristupačnijih oblika, recimo Word dokument ili txt. Ako to ne upali, ako budu zbrkani, onda ih jednostavno te PDF-ove pretvorim u slike pa ih onda pomoću te Be My Eyes aplikacije ona sliku po sliku izdvaja tekst i onda je to malo bolji red onako u tekstu. P: Koji su vaši prijedlozi za poboljšanje u koričenju asistivne tehnologije u nastavi? ANDRIJA TABAK, student: Moji prijedlozi su da kada imate materijal na učionici, da PDF-ovi nisu slike jer ja kada, tj. mi kada koristimo asitivnu tehnologiju, kada stisnemo copy jer hoćemo iskopirati neki tekst, on nama je to prepoznao kao sliku i kaže copy sliku. A nama treba u biti copy teksta, a ako vi ostavite sken slike, onda nam to ništa znači. Jer imaju konverteri, ali konverteri ili se plaćaju ili nisu dovoljno dobro dorasli zadatku pošto su određeni materijali, barem kod mene na faksu, bili skenirani iz starih knjiga koji, znači, se vidjelo da su podcrtavani i tako to i onda taj konverter to ne može shvatiti da li je, ne znam, U ili je O ili takve stvari pa onda zapravo konvertira nešto što je nečitljivo i onda vi morate sami shvatiti koje slovo je promijenio u koje, ali dosta često se zna meni i mojim kolegama dogoditi da, ne znam, na jednoj stranici shvati da je O Đ, a onda na suprotnim stranicama drukčije. Tako da ne možete napraviti onu funkciju Replace All zato što ćete opet dobiti krivi rezultat. ELENA MRKONJA, studentica: Moji prijedlozi su da dokumenti koje profesori stavljaju na Omegu ili učitelji i nastavnici u nižim fazama nastave i edukacije da dokumenti budu što manje grafički zahtjevni, barem oni koji su prilagođeni za nas, ako imaju nešto što može pomoći kolegama koji vide, onda naravno, ali onda u tom slučaju nama slati sa što manje grafičkih dodataka jer to onda zbunjuje čitač ekrana i najčešće su upravo ti grafički dodatci ili neke oznake za naglaske ili neki drugačiji fontovi ili tako nešto, često su baš oni jedan od razloga zašto onda dokument bude jako teško čitljiv i zbrkan nakon te pretvorbe u nešto pristupačnije. Unatoč izazovima koji postoje u Republici Hrvatskoj vezano za dostupnost i korištenje asistivne tehnologije, korištenje asistivne tehnologije studentima s invaliditetom omogućava neovisno i kvalitetno studiranje te nužan čimbenik u osiguravanju inkluzivnog visokog obrazovanja.