Pedagoški kontekst učenja i poučavanja

U visokoškolskom obrazovanju pedagogija, didaktika i metodika čine nerazdvojiv okvir koji omogućuje razvoj studenata u samostalne, kritičke i odgovorne osobe. Pedagogija daje teorijske temelje i društvenu dimenziju obrazovanja, didaktika usmjerava nastavni proces prema aktivnom učenju, a metodika povezuje opća načela s praktičnim posebnostima pojedinih disciplina. Uloga nastavnika pritom se mijenja od tradicionalnog prenositelja znanja prema mentoru i partneru, dok student postaje ravnopravan sudionik koji aktivno doprinosi vlastitom razvoju. Takav odnos potiče ne samo stjecanje stručnih i akademskih kompetencija, već i razvoj osobnih vrijednosti, suradničkih vještina i sposobnosti za cjeloživotno učenje. Na taj način visokoškolsko obrazovanje ostvaruje svoju ulogu u oblikovanju pojedinca, ali i u razvoju zajednice koja je sposobna za kritičko promišljanje, stvaralaštvo i društvenu odgovornost.

Dosadašnje razmatranje usmjereno je na općenito razumijevanje obrazovanja kao temelja tradicionalnog i suvremenog odgojno-obrazovnog sustava. Ipak, suvremeni kontekst obrazovanja ne može se u potpunosti razumjeti bez uključivanja digitalne dimenzije koja snažno utječe na načine poučavanja i učenja. Digitalna pedagogija, kao relativno nov i dinamičan pedagoški pristup, podrazumijeva promišljeno korištenje digitalnih tehnologija u svrhu unapređenja nastavnih metoda, didaktičkih strategija i oblika komunikacije između nastavnika i studenata. U visokom obrazovanju ona nadilazi puko tehničko posredovanje sadržaja te uključuje promjenu paradigme poučavanja od tradicionalnog prijenosa znanja prema stvaranju interaktivnih, kolaborativnih i personaliziranih okruženja za učenje. Uloga je digitalne pedagogije omogućiti stvaranje integriranih obrazovnih praksi koje potiču aktivno sudjelovanje studenata, razvoj digitalnih kompetencija te kritičko promišljanje informacija u okruženju obilježenom brzim protokom i promjenama.