Osnovni didaktički pojmovi

U okviru planiranja i strukturiranja nastavnog sadržaja kolegija uobičajeno je koristiti se pojmovima nastavna cjelina, nastavna tema i nastavna jedinica. Premda se u praksi ovi pojmovi ponekad koriste kao sinonimi, u sustavnom pristupu nastavi poželjno je razlikovati ih prema razini obuhvata i svrsi unutar nastavnog procesa.

Nastavna cjelina

„Nastavnu cjelinu čine kompleksniji dijelovi nastavnog programa u kojima dominira određena središnja tematika prožeta nekom osnovnom idejom” (Poljak, 1991). Predstavlja zaokruženi dio sadržaja unutar kolegija koji obuhvaća određenu skupinu međusobno povezanih tema i pojmova. Obično obuhvaća više nastavnih jedinica te je vremenski i sadržajno šira. Često odgovara jednoj većoj logičkoj ili problemskoj komponenti kolegija (npr. „Povijest metodologije istraživanja” ili „Osnove sintakse”). Tijekom planiranja služi kao organizacijski okvir koji pomaže u strukturiranju gradiva prema etapama učenja.

Nastavna tema

Nastavna tema odnosi se na uži sadržaj unutar nastavne cjeline koji obuhvaća određeno teorijsko ili praktično područje. Tema se može razraditi kroz jednu ili više nastavnih jedinica. Iako se u visokoškolskom kontekstu češće koriste cjeline i jedinice u planiranju nastave, ona može poslužiti kao posredna razina između cjeline i jedinice, osobito kada se želi dodatno artikulirati struktura sadržaja.

Nastavna jedinica

Nastavna jedinica je, prema Poljak (1991), opseg nastavnog sadržaja odmjeren za nastavni sat ili dvostruki sat (tzv. blok-sat) te se dobiva raščlanjivanjem cjeline odnosno teme. Označava najmanju sadržajnu i organizacijsku komponentu nastave koja ima jasno definiranu temu, ciljeve, ishode učenja i metode rada. Jedinica može biti predavanje, seminar, vježba ili drugi oblik nastavne aktivnosti, a u funkciji je postizanja konkretnih ishoda učenja.

Razlikovanje ovih razina korisno je u svrhu preciznog planiranja, usklađivanja sadržaja s ishodima učenja te izrade izvedbenih planova koji su jasni, pregledni i metodički utemeljeni.