E-učenje kao nova obrazovna paradigma

Razvoj e-učenja doveo je do pojave različitih modela koji nastoje povezati najbolje elemente tradicionalnog i digitalnog obrazovanja. Među njima, hibridno učenje (engl. blended learning) zauzima središnje mjesto jer spaja prednosti izravne nastave „licem u lice” s fleksibilnosti i interaktivnosti online okruženja.

Hibridno učenje predstavlja kombinaciju tradicionalnoga obrazovnog okruženja uz podršku e-učenja. Trenutačno predstavlja najrašireniji oblik učenja jer omogućuje učenje okrenuto studentu. Sve prednosti učenja na daljinu, poput pristupa obrazovanju bilo kada i bilo gdje, u ovom su modelu iskorištene, pa se gube oštre granice između tih dvaju načina učenja. Ovaj oblik zapravo predstavlja primjenu nove obrazovne paradigme u kojoj se potiče istraživačko i suradničko učenje, a nastavnik postaje voditelj tijekom procesa učenja.

Osnovne komponente i načini rada u hibridnom obliku učenja vidljivi su u tablici 4.

Hibridno okruženje također omogućuje učenje osobnim napretkom s pomoću web-obrazovnih modula, hiperveza na mrežne izvore, simulacija, scenarija, audiomaterijala i videomaterijala, online samovrednovanja te različitih oblika radnih materijala. Važan element čini i sustav podrške koji uključuje pomoć u korištenju tehnologije i baze znanja te dokumentaciju i dodatna pomagala koja olakšavaju izvođenje nastave i učenje.

U hibridnom tipu učenja pretpostavlja se da studenti i dalje ostaju vezani za fakultete i sveučilišta, ali koriste sve mogućnosti koje pruža tehnologija kako bi zadovoljili svoje potrebe te olakšali i poboljšali proces učenja i cjeloživotnoga obrazovanja.

Prema Batesu (2004), e-učenje, a time i hibridno učenje, potiče istraživačko učenje i nastavu te donosi niz prednosti u odnosu na tradicionalnu nastavu u učionici. Studenti imaju pristup visoko kvalitetnoj nastavi i učenju u bilo koje vrijeme i s bilo kojeg mjesta. Informacije koje je ranije mogao pružiti samo nastavnik sada su dostupne na zahtjev putem interneta. Ako je multimedijalno nastavno gradivo kvalitetno i dobro dizajnirano za e-učenje, ono može biti djelotvornije od tradicionalne nastave u predavaonici jer studenti brže usvajaju znanja uz pomoć ilustracija, animacija i različitih oblika strukturiranja sadržaja, osobito kada imaju veću razinu interakcije i nadzora nad vlastitim učenjem.

Nove tehnologije mogu se oblikovati tako da razvijaju vještine višeg reda poput rješavanja problema, odlučivanja i kritičkog mišljenja. Interakcija s nastavnicima i kolegama može se organizirati i koordinirati online komunikacijom, čime se povećavaju dostupnost, prilagodljivost i suradnja. Takvi modeli omogućuju timsku nastavu, interdisciplinarnu suradnju te stvaranje multikulturnih i međunarodnih skupina studenata.

Hibridno učenje stoga nije samo tehnička kombinacija dvaju pristupa, već odraz suvremene obrazovne paradigme koja spaja tehnologiju i pedagogiju u svrhu stvaranja aktivnog, fleksibilnog i studentu usmjerenoga obrazovnog procesa.