E-učenje kao nova obrazovna paradigma

Kako su se tijekom vremena mijenjali oblik i način učenja na daljinu, mijenjali su se i nastavni materijali te oblici komunikacije između studenata i nastavnika. Od prvih dopisnih tečajeva, u kojima su se tiskani materijali slali poštom, preko radijskih i televizijskih predavanja pa do današnjih digitalnih platformi, obrazovanje na daljinu doživjelo je temeljitu transformaciju. Danas se granica između učenja na daljinu i tradicionalne nastave gotovo u potpunosti izgubila jer veliki broj visokoškolskih studijskih programa upotrebljava hibridne i fleksibilne oblike poučavanja koji kombiniraju elemente obaju pristupa obogaćujući nastavu korištenjem tehnologije.

U takvom okruženju oslanjanje isključivo na tradicionalne udžbenike i priručnike više nije dovoljno. Iako oni i dalje imaju svoju vrijednost u pružanju strukturiranih i provjerenih informacija, njihova statičnost i spor proces ažuriranja teško prate tempo suvremenog znanstvenog i društvenog razvoja. Nastavni materijali danas trebaju biti dinamični, dostupni i prilagodljivi kako bi odgovarali različitim stilovima učenja i digitalnim navikama studenata.

Razvoj znanstvene i obrazovne komunikacije dodatno je potaknuo nastanak institucijskih repozitorija i otvorenih arhiva koji omogućuju brzu razmjenu i dijeljenje znanja. U akademskom kontekstu, to su mjesta gdje nastavnici i istraživači mogu pohraniti svoje radove, materijale i nastavne resurse, čime se povećavaju vidljivost i dostupnost znanja. Slično tomu, u području obrazovanja razvili su se repozitoriji obrazovnih materijala koji omogućuju jednostavno ažuriranje sadržaja, smanjuju troškove tiska i promiču otvoreni pristup znanju.

S digitalizacijom obrazovnih materijala nastali su digitalni nastavni sadržaji, a zatim i otvoreni obrazovni izvori (Open Educational Resources – OER, o kojima možete pročitati više unutar ove aktivnosti). To mogu biti digitalne knjige, lekcije, interaktivni moduli, videozapisi, testovi ili cijeli e-kolegiji dostupni za online preuzimanje. Njihova je posebnost u tome što su slobodni za korištenje, dijeljenje i prilagodbu, najčešće pod Creative Commons ili sličnim licencama. Takvi resursi omogućuju nastavnicima da materijale prilagode vlastitim potrebama, a studentima da uče iz aktualnih, dostupnih i kontekstualno relevantnih sadržaja.