Pozitivan i negativan utjecaj tehnologija na proces učenja

Razvoj adaptivnih sustava i algoritama za personalizaciju omogućuje individualizirani pristup obrazovnom sadržaju. Tehnologija može analizirati napredak studenta, prepoznati njegove poteškoće i prilagoditi sadržaj, tempo i zadatke njegovim specifičnim potrebama. Takav pristup posebno je koristan u heterogenim skupinama te u inkluzivnom obrazovanju.

Nasuprot tomu, digitalno okruženje može poticati i pasivno konzumiranje sadržaja, osobito ako se obrazovni proces svodi na gledanje videolekcija, prelistavanje prezentacija i preuzimanje gotovih materijala. U tom slučaju izostaje aktivna konstrukcija znanja, interakcija i refleksija, čime se smanjuje kvaliteta učenja. Tehnologija, dakle, nije po sebi ni aktivirajuća ni demotivirajuća, već njezina pedagoška vrijednost ovisi o načinu uporabe.

Primjeri alata

Kako bi se u potpunosti iskoristio potencijal adaptivnih sustava, nastavnici trebaju pažljivo planirati način njihove integracije u nastavu te ih koristiti kao podršku aktivnom i refleksivnom učenju. Alati kao što su Socrative, Wayground ili izvori kao što je Khan Academy omogućuju personalizirano praćenje napretka i prilagodbu sadržaja prema razini razumijevanja studenta. U visokom obrazovanju sve se češće koriste i sustavi s analitikom učenja, primjerice Moodle analitika učenja ili Canvas uvidi, koji nastavnicima nude podatke o angažmanu studenata, učestalosti prijava i uspješnosti u pojedinim zadatcima.

Nastavne strategije koje se dobro nadovezuju na adaptivne tehnologije uključuju metodu obrnute učionice ili učenje temeljeno na problemu (PBL). U takvim pristupima studenti individualno prolaze prilagođeni digitalni sadržaj, a zatim u nastavi aktivno primjenjuju stečeno znanje kroz rasprave, suradničke zadatke i refleksiju. Ovi modeli potiču prijenos fokusa s konzumiranja sadržaja na njegovo razumijevanje i primjenu.

Za sprečavanje pasivnog korištenja digitalnih resursa nastavnici mogu primijeniti nekoliko praktičnih savjeta. Prvo, svaku videolekciju ili interaktivni sadržaj treba povezati s konkretnim zadatkom, pitanjem za refleksiju ili forumskom raspravom. Drugo, preporučuje se korištenje alata za interaktivne videolekcije kao što su Edpuzzle, H5P ili Nearpod, koji omogućuju umetanje kvizova, komentara i uputa unutar videa. Treće, nastavnici mogu poticati formativno vrednovanje redovitim kratkim aktivnostima samoprocjene i povratne informacije, čime se održava angažiranost i motivacija studenata.

Ključ uspjeha leži u uravnoteženju tehnologije i pedagogije: digitalni alat ne bi trebao zamijeniti nastavnika, već podržati njegovu ulogu mentora koji potiče samostalnost, kritičko mišljenje i aktivno sudjelovanje studenata u vlastitom učenju.