Ostvarivanje suradnje u e-učenju

Suradnja u e-učenju nije tek dodatak nastavi nego temeljni mehanizam za izgradnju znanja, motivacije i profesionalnih kompetencija. U digitalnim okruženjima učenje je sve manje linearno i individualno, a sve više mrežno i dijeljeno: studenti razmjenjuju ideje, preispituju argumente, preuzimaju uloge i zajednički stvaraju digitalne objekte poput dokumenata, prezentacija, koda i multimedije. 

Time se aktiviraju principi socijalnog konstruktivizma i zajedničke regulacije učenja, što povećava dubinu obrade sadržaja i dugoročno zadržavanje znanja. Za nastavnike, suradnja otvara prostor za formativno vrednovanje u hodu, jer tragovi interakcija kao što su forumi, komentari i povijest izmjena postaju izvor uvida u proces, a ne samo u konačni proizvod.

Oblici suradnje kreću se od kratkih ad hoc aktivnosti poput razmisli-upari-podijeli (en. think-pair-share) u virtualnoj učionici, preko strukturiranih grupnih zadataka kao što je projektna izrada e-portfelja, do dugotrajnih zajednica prakse koje nadilaze jedan kolegij. Korisno je razlikovati koordinaciju, odnosno usuglašavanje termina i raspodjele posla, kooperaciju, tj. podjelu rada s parcijalnim rezultatima, i kolaboraciju, koja predstavlja zajedničko stvaranje jedinstvenog ishoda uz međusobnu ovisnost. U e-okruženju te razine podupiru specijalizirani alati: kanban ploče za koordinaciju, zajednički/dijeljeni dokumenti i repozitoriji za suradnju te sinkrone rasprave i zajedničko modeliranje na digitalnim pločama i alatima za suradnički rad.

Jasno definirane uloge, primjerice voditelj grupe, zapisničar, osiguravatelj kvalitete i koordinator komunikacije, potiču odgovornost i vidljivost doprinosa uz transparentne kriterije ocjenjivanja, s rubrikama koje mjere i konačni rezultat kao i proces nastanka. Dizajn aktivnosti treba osigurati zanimljivost i poticaj kroz zadatke otvorenog tipa bez jedinstvenog rješenja, ali i sigurnu klimu koja uključuje pravila mrežnog bontona, moderiranje i podršku. Na razini kurikuluma suradnja se planira vertikalno, posebno kroz postepeno povećavanje kompleksnosti grupnih zadataka kroz semestar, i horizontalno, povezivanjem predmeta kroz interdisciplinarne teme. Tako učenje (p)ostaje autentično: studenti rade na problemima iz prakse, dogovaraju se o standardima kvalitete i isporučuju rezultate za stvarne korisnike.
 

Primjeri

Vršnjačko vrednovanje u LMS-u

Studenti predaju skice seminara kroz LMS, primjerice u Moodle LMS aktivnosti Radionica. Sustav automatski može dodjeliti npr. tri anonimna rada njihovih kolegica ili kolega svakom studentu kako bi isti proveo procjenu korištenjem kriterija posloženih u rubrike. Nakon provedene aktivnosti, slijedi rasprava u zasebnoj aktivnosti forum gdje autori revidiraju svoje radove sukladno dobivenim povratnim informacijama i predaju završnu inačicu uz refleksiju o promjenama temeljenim na povratnim informacijama. Studenti moraju navesti barem jedan dokaz/tvrdnju iz teksta za svaku ocjenu koju su dali prema nekom kriteriju i predložiti konkretan korak poboljšanja, primjerice zamjena ili promjena argumenata ili čvršće povezivanje s relevantnim izvorima. U rubrici se kriteriji grupiraju prema sadržaju, strukturi, stilu i akademskoj čestitosti. Nastavnik moderira i izdvojene slučajeve neusklađenih ocjena rješava metarecenzijom. Na kraju nastavnik izrađuje kratki metasažetak pojašnjavajući koje su vrste intervencija najviše poboljšale radove/seminare i što se preporučuje sljedećoj generaciji studenata.

Zajednica prakse 

Nastavnik za potrebe svog e-kolegija otvara privatni prostor u Teams ili Slack okruženju s kanalima po temama i jasnim pravilima ponašanja. Tijekom semestra studenti dijele članke, postavljaju pitanja iz prakse i jednom mjesečno organiziraju kratke webinare za svoje kolegice i kolege u kojima demonstriraju digitalne alate i korisne postupke ili vještine. Uvodi se rotirajuća uloga moderatora kanala koji tjedno sažima rasprave i arhivira ih u aktivnost Wiki na e-kolegiju smještenom na Moodle LMS. Aktivnost pojedinih studenata se mjeri sljedećom metrikom: broj smislenih doprinosa, korisnost prema glasovima kolega i utjecaj na izradu završnih digitalnih objekata (prezentacija, projekata, dokumentacije i slično). Na kraju semestra zajednica prakse objavljuje mrežni vodič s poveznicama, sažecima i primjerima primjene, što nastavnik onda koristi kao nastavni materijal za sljedeće generacije.