Analiza postojećeg stanja na VU-u

Jedan od ključnih elemenata koje je potrebno obuhvatiti u svakoj analizi digitalne spremnosti obrazovne ustanove jest razina digitalnih kompetencija nastavnika. Ona predstavlja temeljni pokazatelj u kojoj mjeri nastavnici posjeduju vještine, znanja i stavove potrebne za kvalitetnu uporabu digitalnih alata u poučavanju i učenju. Procjena digitalnih kompetencija ne podrazumijeva samo provjeru tehničke pismenosti, nego i dublje razumijevanje načina na koji tehnologija može unaprijediti pedagoške procese te doprinijeti razvoju kompetencija učenika.

Potrebno je utvrditi koliko su nastavnici osposobljeni za korištenje digitalnih tehnologija u nastavi, u kojoj mjeri primjenjuju online, hibridne i kombinirane metode poučavanja te jesu li upoznati s osnovnim načelima e-pedagogije i didaktičke primjene tehnologije. U tom je smislu korisno promatrati digitalne kompetencije kroz Okvir DigCompEdu i njegovih šest razina.

Važno je razlikovati osnovne tehničke vještine, poput korištenja sustava za upravljanje učenjem (LMS), izrade jednostavnih digitalnih materijala i osnovne komunikacije putem digitalnih kanala, od naprednijih kompetencija, koje uključuju dizajn kompleksnih digitalnih sadržaja, osmišljavanje interaktivnih i kolaborativnih aktivnosti, sustavno korištenje digitalnih alata za formativno i sumativno vrednovanje te kritičku refleksiju o pedagoškoj vrijednosti tehnologije. U praksi to znači da će se nastavnici na razinama A1–A2 primarno fokusirati na usvajanje i isprobavanje alata, B1–B2 na smislenu integraciju i stručno korištenje u nastavi, a C1–C2 na vođenje inovacija, mentoriranje kolega i sustavno unaprjeđivanje nastavnih praksi.

Podaci o razini digitalnih kompetencija nastavnika mogu se prikupljati na više načina: putem samoprocjene, strukturiranih anketa i upitnika, kroz analizu upotrebe digitalnih alata u realnim kolegijima, kao i sustavnom revizijom postojećih e-kolegija i njihovih nastavnih praksi. Na taj način dobiva se cjelovita slika o trenutnom stanju, ali i identificiraju područja u kojima je potrebno dodatno stručno usavršavanje, mentorstvo ili sustavna podrška ustanove.

Primjer: Rezultati ankete provedene među nastavnicima na jednom fakultetu pokazali su da 70 % njih zna koristiti osnovne funkcionalnosti sustava Moodle, ali tek 25 % aktivno koristi napredne opcije poput interaktivnih kvizova, foruma i sustava za praćenje napretka studenata. Navedeni rezultati su posljedica slabijeg poznavanja korištenja naprednih opcija od strane nastavnika na VU-u i istovremeno ukazuju na potrebu za dodatnom edukacijom nastavnika.