Analiza postojećeg stanja na VU-u

Rezultat provedene analize postojećeg stanja mogu biti i preporuke za unapređenje primjene e-učenja na tom VU-u (naravno, u skladu i sa zatečenim stanjem, kao i mogućnostima VU-a, kako financijskim, tako i organizacijskim).

Takve preporuke mogu se podijeliti u više kategorija, kako slijedi:

Izrada institucionalne strategije e-učenja

Visoko učilište treba razviti jasno definiranu strategiju e-učenja koja će sadržavati ciljeve, prioritete i vremenski okvir za razvoj digitalno podržanog obrazovanja. Strategija bi trebala biti usklađena s misijom i vizijom ustanove te integrirana u sveukupni razvojni plan. Važno je da strategija ne bude izdvojena inicijativa, već da se promatra u širem kontekstu digitalne transformacije obrazovanja, znanstvene djelatnosti i upravljanja. Primjer strategije jednog VU predstavlja Strategija e-učenja Fakulteta organizacije i informatike Sveučilišta u Zagrebu dostupna na poveznici.

Ulaganje u jačanje digitalnih kompetencija nastavnog i nenastavnog osoblja

Kako bi e-učenje bilo učinkovito, potrebno je kontinuirano razvijati digitalne kompetencije nastavnog i administrativnog osoblja. To uključuje organizaciju sustavnih edukacija, radionica i stručnih usavršavanja vezanih uz korištenje digitalnih alata, platformi za učenje na daljinu i suvremenih metodičkih pristupa. Također, važno je poticati nastavno osoblje na uključivanje u stručne zajednice, istraživačke projekte i međunarodne inicijative koje se bave digitalnim obrazovanjem.

Unaprijediti tehničku i digitalnu infrastrukturu

Funkcionalan sustav e-učenja oslanja se na stabilnu tehničku infrastrukturu. U tu svrhu visoko učilište treba osigurati brzu i pouzdanu internetsku povezanost, odgovarajuću računalnu opremu te dostupnost potrebnih softverskih rješenja. Platforme za upravljanje učenjem (LMS) moraju biti redovito nadograđivane, tehnički podržane i povezane s drugim relevantnim informacijskim sustavima, kao što je npr. sustav za upravljanje studentskim informacijama (ISVU). VU treba odlučiti želi li koristiti vlastite poslužitelje za smještaj LMS ili će to prepustiti stručnjacima CARNET-a ili SRCE i poslužiteljima koji su smješteni kod njih.

Razvoj standarda kvalitete e-kolegija

Potrebno je razviti i implementirati pedagoške i tehničke smjernice za izradu i izvođenje e-kolegija, kako bi se osigurala dosljedna i visoka razina kvalitete. Uspostava standarda trebala bi uključivati kriterije za oblikovanje nastavnih sadržaja, interaktivnost, pristupačnost te sustavnu evaluaciju kolegija. Redovito praćenje i unapređivanje kvalitete e-kolegija doprinijet će profesionalizaciji digitalne nastave i boljem korisničkom iskustvu za studente. Primjer Okvira za razvoj i procjenu kvalitete e-kolegija sa Sveučilišta u Rijeci dostupan je na poveznici.

Poticanje razvoja hibridnog i fleksibilnog učenja

Visoko učilište treba sustavno promicati primjenu modela mješovitog učenja, koji kombinira prednosti kontaktne i online nastave. Takvi modeli omogućuju veću fleksibilnost studentima, osobito onima koji rade ili studiraju na daljinu. Uz to, važno je razvijati i mogućnosti za asinkrono i sinkrono učenje, ovisno o sadržaju, ciljevima kolegija i potrebama studenata (što obuhvaća i pravni okvir, odnosno nadopunu pravilnika o studiranju VU-a (primjer pravilnika koji prepoznaje online nastavu kao jednu od vrsta načina izvođenja na poveznici).

Poboljšanje podrške studentima u online okruženju

Studenti trebaju imati pristup jasnim i pravovremenim informacijama o načinu sudjelovanja u online nastavi, korištenju digitalnih alata te raspoloživim oblicima podrške. Uz tehničku podršku, preporučuje se uspostaviti sustave mentorstva, redovitu komunikaciju sa studentima te kanale za pružanje povratnih informacija (osim web-stranica i mailing lista, svakako je potrebno uključiti društvene mreže). Sve to doprinosi većoj motiviranosti, angažiranosti i uspješnosti studenata u digitalnom okruženju.

Uspostava organizacijske i administrativne podrške

Kako bi se e-učenje sustavno razvijalo, nužno je uspostaviti odgovarajuće organizacijske strukture. Preporučuje se osnivanje ureda/centra ili imenovanje koordinatora za e-učenje koji će imati jasnu ulogu u planiranju, praćenju i podršci digitalnim obrazovnim aktivnostima. Potrebno je jasno definirati nadležnosti i procese unutar ustanove kako bi svi dionici imali dostupnu podršku i smjernice u provedbi e-učenja. Potrebno je osnovati povjerenstvo za e-učenje na razini VU-a koje bi (minimalno) činio dio članova uprave, nastavnici s iskustvom korištenja obrazovnih tehnologija/e-učenja i voditelji centara za podršku e-učenju.

Praćenje i evaluacija primjene e-učenja

Visoko učilište treba razviti mehanizme za sustavno praćenje i vrednovanje primjene e-učenja. To uključuje prikupljanje povratnih informacija od nastavnika i studenata putem anketa, analizu podataka iz LMS-a te usporedbu ishoda učenja. Temeljem tih uvida moguće je identificirati što funkcionira, a što zahtijeva prilagodbe, čime se osigurava kontinuirano unaprjeđenje sustava e-učenja.

Poticanje razmjene primjera dobre prakse

Institucija bi trebala aktivno poticati razmjenu iskustava među nastavnicima, primjerice kroz interne seminare, prezentacije i publikacije. Prikazivanje primjera uspješnih e-kolegija i digitalnih inovacija može poslužiti kao inspiracija i podrška kolegama koji tek započinju s uvođenjem e-učenja. Osim toga, dijeljenje dobre prakse jača suradničku kulturu i doprinosi izgradnji zajednice učenja unutar ustanove.

Osiguranje održivosti i ulaganje u daljnji razvoj online i hibridne nastave

Za stabilno i kontinuirano održavanje kvalitete online i hibridne nastave nužno je osigurati financijska sredstva, kako za postojeću podršku, tako i za nove alate, razvoj sadržaja, usavršavanje nastavnika i razvoj novih metoda u poučavanju primjenom digitalnih tehnologija. Za dugoročnu održivost sustava e-učenja, važno je planirati financijska sredstva u okviru proračuna ustanove. Uz interna sredstva, visoko učilište treba aktivno pratiti mogućnosti financiranja kroz nacionalne i međunarodne projekte, osobito one koji se odnose na digitalizaciju obrazovanja. Financiranje ne treba promatrati kao trošak, već kao ulaganje i stratešku investiciju u osiguravanje kvalitete i konkurentnosti visokog obrazovanja.