Razvojni poremećaji i poremećaji mentalnog zdravlja

Oštećenje sluha označava nemogućnost ili smanjenu mogućnost primanja, provođenja i registriranja slušnih podražaja. Funkcionalnost svih pojedinih anatomskih dijelova osjeta sluha može biti narušena zbog oštećenja, nerazvijenosti ili bolesti.

Sluh se dijeli u tri kategorije:

1. normalni sluh – prag čujnosti za normalni zvuk nalazi se u rasponu od 0 do 25 dB
2. nagluhost – nagluhost kreće iznad 25 dB te se kroz blagi, umjereni i jaki gubitak sluha proteže do 90 dB
3. gluhoća – sve iznad 90 dB označava gluhoću.

To znači da je termin „gluhoća” umjetno stvoren termin te se za njega obično veže specifičan ostatak zvuka, a oštećenje nije premostivo korištenjem slušnog aparata. Prava (klinička) gluhoća koja ne podrazumijeva ostatke sluha u bilo kojem obliku jako je rijetka. (URIHO, Oštećenja sluha)