Procjena potreba za asistivnom tehnologijom

HAAT model (engl. The Human Activity Assistive Technology) u središte stavlja čovjeka, a ne asistivnu tehnologiju i svrha mu je da se pojedinac ne prilagođava asistivnoj tehnologiji, nego obratno (Cook i Hussey 1995; Cook i Polgar 2015). 

HAAT model sastoji od četiri komponente: čovjek, aktivnost, kontekst i asistivna tehnologija. Komponente koje čine HAAT model važno je proučiti zasebno i u njihovu međudjelovanju. 

Čovjek se odnosi na fizičke, emocionalne i kognitivne funkcije tijela koje su važne i potrebne za izvršavanje aktivnosti, djelovanje u zajednici i korištenje asistivne tehnologije.

Aktivnost se odnosi na djelovanje pojedinca.

Kontekst se odnosi na okolinu i njezine komponente koje utječu na rad pojedinca. 

Asistivna tehnologija odnosi se na pomagala i uređaje kojima se pojedinac koristi kad zbog određenih uvjeta ne može uspješno izvesti aktivnost. 

HAAT model procjene sadržava šest koraka: upućivanje u mogućnosti asistivne tehnologije, inicijalna procjena, preporuka i izvještaj, implementacija, praćenje i evaluacija te ponovna procjena nakon dužeg perioda korištenja asistivne tehnologije.