Dostupnost asistivne tehnologije studentima s invaliditetom

Kvaliteta usluga povezanih s asistivnom tehnologijom temelj su njezina korištenja. Čimbenici poput:

• nedostatka informacija
• nedostatka praćenja učinkovitosti
• neadekvatne edukacije
• nerealnih očekivanja

mogu utjecati na zadovoljstvo korisnika AT-a i na stupanj korištenja i/ili napuštanja AT-a (Larsson i Lidström, 2019). Pregled istraživanja McNicholl i sur. (2021) pokazao je da nedovoljna edukacija, nedostupnost odgovarajućih uređaja, nedostatak vanjske podrške i poteškoće u procesuiranju velikog broja informacija imaju negativan utjecaj na korištenje AT-a u visokom obrazovanju. Edukacije o AT-u trebalo bi provesti i za nastavno i za nenastavno osoblje visokih učilišta.

Unatoč povećanoj upotrebi i prednostima AT-a studenti s invaliditetom i dalje se suočavaju s nepristupačnim obrazovnim resursima i prilagodbama. Mnogi studenti suočavaju se s nezadovoljenim potrebama zbog ograničene dostupnosti AT-a, ograničenja financiranja i nedovoljnih mogućnosti usavršavanja. Unatoč jednakoj motiviranosti za sudjelovanjem u visokom obrazovanju poput svojih vršnjaka bez invaliditeta studentima s invaliditetom često nedostaju potrebni resursi i znanje. Nošenje sa specifičnostima svojeg invaliditeta uz studij često rezultira time da studenti s invaliditetom osjećaju da moraju raditi više od drugih (prema Zorec i sur., 2024).

Istraživanje McNicholl i sur. (2023) pokazalo je da pristup odgovarajućoj asistivnoj tehnologiji ima važnu ulogu, kako iz obrazovne tako i iz psihosocijalne perspektive za studente s invaliditetom. Rezultati ovog istraživanja pokazuju da pristup odgovarajućem AT-u može utjecati na učenje studenata, povećati dobrobit i akademsku učinkovitost i imati pozitivan utjecaj u područjima kompetencije, prilagodljivosti i samopoštovanja.

Sudjelovanje studenata s invaliditetom u istraživanjima provedenim s ciljem stjecanja uvida u kvalitetu usluga i dostupnost AT-a tijekom studija pruža uvid u stvarnu situaciju o tom čimbeniku koji je važan jer doprinosi kvaliteti studiranja. U Hrvatskoj je takvih istraživanja zasad jako malo.

U istraživanju B. Bašić i L. Bilandžić (2023) studenti s mišićnom distrofijom istaknuli su da je procjena za odabir odgovarajućeg AT-a otežana zato što postoji manjak kvalificiranih stručnjaka koji bi olakšali cjelokupan proces osobama kojima je AT potreban. Sudionici ističu kako nerijetko ostaju prepušteni sami sebi i osobnom angažmanu i edukaciji pri odabiru AT-a. Također, kao čimbenike koji onemogućuju nabavu željenog asistivnog uređaja ističu:

• financijske poteškoće
• dugo čekanje na isporuku
• nemogućnost isprobavanja AT-a koja njima odgovara
• uglavnom samostalno informiranje o dostupnom AT-u.

Osobe s invaliditetom u Hrvatskoj imaju pravo na pomagala, među kojima je i asistivna tehnologija (iako se izrijekom ne spominje), i to pravo ostvaruju na temelju Pravilnika o ortopedskim i drugim pomagalima (NN 62/2019). Pravilnik ne uključuje npr. AT za komunikaciju (augmentativnu i alternativnu komunikaciju) kao ni druge oblike AT-a kojima se danas koriste osobe s invaliditetom, pa ih financiraju samostalno ili uz pomoć donacija, stoga je nužna njegova dopuna.