Oblici provođenja nastave prema razini primjene IKT-a

S obzirom na stupanj i način integracije informacijsko-komunikacijske tehnologije (IKT) u obrazovni proces, nastava se može klasificirati u nekoliko različitih kategorija. Razumijevanje razlika između tih oblika ključno je ne samo za planiranje i provođenje suvremenog poučavanja, već i za prilagođavanje nastavnih pristupa razini digitalnih kompetencija nastavnika te potrebama i očekivanjima studenata. Pri čitanju ovog sadržaja svakako vodite bilješke koje će vam pomoći u kasnijim aktivnostima i kasnijem radu. Ako postoje neka otvorena pitanja na koja mislite da je potrebno dati odgovor ili dodatno analizirati, svakako ih zabilježite!

Pravilna procjena mjesta i uloge tehnologije u nastavi pomaže u donošenju odluka o izboru metoda, didaktičkih sredstava i oblika aktivnosti koji će podržati učenje. Razlikujemo sljedeće vrste nastave:

1. Tradicionalna nastava
Ova vrsta nastave temelji se na klasičnom modelu „nastavnik u učionici“, bez sustavne uporabe IKT-a ili uz minimalnu tehničku podršku (primjerice projektor, jednostavna prezentacija ili ploča). Glavna komunikacija i prijenos znanja odvija se licem u lice, a nastavnik je središnja figura obrazovnog procesa, on oblikuje sadržaje, vodi aktivnosti i upravlja interakcijom. Nastavni materijali najčešće su tiskani (udžbenici, skripte, radni listovi), a diskusije i povratne informacije odvijaju se u realnom vremenu, bez mogućnosti naknadnog pregleda. Iako ovakav oblik još uvijek dominira u brojnim obrazovnim institucijama, osobito u osnovnim i srednjim školama, postupno ustupa mjesto metodama koje uključuju suvremene digitalne alate i naglasak stavljaju na aktivniju ulogu učenika.

Primjeri: 

• Na kolegiju povijesti umjetnosti profesor održava predavanje u amfiteatru koristeći samo bijelu ploču, flomastere i tiskane skripte. Studenti zapisuju ključne pojmove, a pitanja postavljaju tijekom sata.
• Na kolegiju filozofije studenti čitaju unaprijed zadane tekstove iz udžbenika, a analiza i rasprava provode se isključivo uživo, bez digitalnih materijala.

2. Računalno potpomognuta nastava
Ovaj model predstavlja prijelaz između tradicionalne i naprednijih digitalnih formi nastave. Uključuje korištenje računala i digitalnih alata kao podršku klasičnom nastavnom procesu. Tehnologija se koristi za prikaz i obogaćivanje nastavnih sadržaja (prezentacije, multimedija), izvođenje simulacija složenih procesa, provedbu interaktivnih vježbi i kvizova ili kao dopuna frontalnom predavanju. Većina aktivnosti ipak se odvija u učionici, a temeljna organizacija nastave ostaje ista. Uloga nastavnika zadržava centralnu poziciju, no studenti dobivaju nešto veću motivaciju i mogućnost samostalnog istraživanja uz pomoć digitalnih resursa. Autonomija studenata u ovom modelu još je uvijek ograničena, ali upravo ovakav pristup često služi kao polazna točka za daljnju digitalnu transformaciju nastave.

Primjeri:

• Na kolegiju kemije profesor koristi animacije i računalne simulacije kemijskih reakcija kako bi studentima prikazao procese koje nije moguće vidjeti golim okom.
• Na kolegiju ekonomije nastavnik izlaže sadržaj putem MS PowerPoint prezentacije i uključuje studente u brze online kvizove (npr. Kahoot) za provjeru znanja, dok je ostatak nastave organiziran frontalno.

3. Kombinirana (hibridna) nastava
Hibridna nastava predstavlja pažljivo osmišljenu kombinaciju online i kontaktne (učioničke) nastave. U njoj se planirano povezuju prednosti digitalnih alata s prednostima učenja uživo. Studenti dio nastave pohađaju u fizičkom prostoru (predavanja, radionice, konzultacije), dok drugi dio sadržaja, aktivnosti i komunikacije ostvaruju putem sustava za e-učenje ili drugih mrežnih platformi. Na taj način dobivaju veću fleksibilnost, mogućnost osobnog tempa učenja i aktivnije uključivanje u proces. Učinkovita kombinirana nastava ne svodi se na jednostavno dijeljenje materijala online, nego zahtijeva pažljiv dizajn kolegija, usklađenost između online i offline elemenata te promišljeno vođenje studenata kroz aktivnosti. Ako je dobro implementirana, ovaj model omogućuje i značajno razvijanje digitalnih vještina studenata te bolje praćenje njihovog napretka.

Primjeri:

• Na kolegiju fonetike engleskog jezika studenti imaju seminarske vježbe uživo, a teorijski sadržaj, dodatni materijali i forumske rasprave dostupni su na Moodle platformi.
• Na kolegiju teorijske arheologije studenti sudjeluju u terenskoj nastavi na lokalitetu, dok paralelno u online okruženju analiziraju LiDAR podatke i izrađuju zajednički izvještaj.

4. Potpuno online nastava
U ovom modelu cjelokupni obrazovni proces odvija se putem interneta, bez fizičkog susreta između nastavnika i studenata. Organizacija se oslanja na digitalne materijale (interaktivne skripte u H5P, interaktivne module, multimediju), videolekcije, forume, online vrednovanje znanja i vještina, te često i sinkrone aktivnosti poput virtualnih predavanja ili konzultacija u realnom vremenu. Studenti imaju mogućnost učenja u vlastitom ritmu i iz bilo kojeg mjesta, ali to podrazumijeva visoku razinu samostalnosti, motivacije i organizacijskih vještina. Uspješnost ovakvog modela snažno ovisi o kvaliteti dizajna sadržaja, jasnoći uputa, dostupnosti tehničke i pedagoške podrške te razvijenosti digitalnih vještina svih sudionika. Online nastava otvara prostor većoj pristupačnosti obrazovanja i međunarodnoj suradnji, ali istodobno nosi izazove u području održavanja motivacije, praćenja aktivnosti i osiguravanja osjećaja zajednice među studentima.

Primjeri:

• Na kolegiju društveno-humanističke informatike studenti pohađaju predavanja i vježbe isključivo putem BigBlueButtona, rješavaju zadatke u programskim okruženjima na daljinu i predaju kod kroz LMS.
• Na kolegiju didaktike studenti sudjeluju u online radionicama putem foruma i virtualnih učionica, pišu eseje koje predaju digitalno i dobivaju povratne informacije isključivo elektroničkim putem.

Pregled metoda vrednovanja koje najbolje prate pojedini oblik

Zaključak 

Razumijevanje ovih različitih razina i oblika nastave omogućuje nastavnicima da preciznije planiraju, prilagode i inoviraju svoje kolegije u skladu s institucionalnim mogućnostima, pedagoškim ciljevima i digitalnim kompetencijama svojih studenata. Umjesto jednoga „idealnog“ modela, ključno je razmišljati o fleksibilnoj primjeni i kombiniranju elemenata na način koji će najbolje odgovarati specifičnom obrazovnom kontekstu.

Za one koji žele znati više!

Opširnije informacije o ovoj temi možete pronaći na tečaju Pedagogija u digitalnom okruženju.