Povezivanje tradicionalnog i suvremenog pristupa u visokoškolskom obrazovanju

U suvremenome visokom obrazovanju raste potreba za dinamičnim nastavnim pristupima koji mogu odgovoriti na promjene u društvenim, tehnološkim i obrazovnim kontekstima. Iako su tradicionalne metode (npr. predavanje, usmeno ispitivanje, ponavljanje gradiva) često kritizirane zbog pasivizacije studenata, one i dalje imaju vrijednost u strukturiranju znanja i prijenosu temeljnih informacija. S druge strane, suvremeni pristupi (kao što su problemsko i projektno učenje, suradničko učenje i digitalno posredovana nastava) potiču aktivnost, kritičko mišljenje i razvoj metakognitivnih sposobnosti. Međutim, oni nerijetko zahtijevaju više vremena za pripremu te jačanje pedagoških kompetencija nastavnika.

Kako povezivati tradicionalne i suvremene metode?

Integracija tradicionalnih i suvremenih metoda ne podrazumijeva jednostavno „dodavanje” digitalnih alata klasičnoj nastavi, već sustavno pedagoško promišljanje o metodama za postizanje ishoda učenja. Potrebno je postaviti si sljedeća pitanja: Koje dijelove gradiva treba jasno strukturirati?, Gdje je poželjno otvoriti prostor za raspravu, istraživanje i studentsku inicijativu?, Koji digitalni alati mogu obogatiti predavanje ili seminare (interaktivni kvizovi, vizualizacije..)? te Na koji način oblikovati aktivnosti da potaknu samostalnost studenata uz zadržavanje akademskog okvira?.

Primjeri povezivanja tradicionalnih i suvremenih oblika

a) Predavanje uz podršku digitalnih alata i interaktivnih testova

Klasično predavanje započinje kratkim uvodom u temu i jasnim ishodima učenja, nakon čega nastavnik kroz sažeta izlaganja uvodi ključne pojmove i primjere. U pravilnim razmacima provodi se kratka interakcija alatima kao što su Mentimeter ili Kahoot!, čime se provjerava razumijevanje i održava kognitivna aktivacija. Rezultati interaktivnih pitanja odmah se komentiraju te se po potrebi vraća na nejasne točke. Završni dio predavanja uključuje mini refleksiju ili kratki zadatak za samostalni rad, a povratne informacije služe kao formativno vrednovanje i priprema za sljedeći termin nastave.

b) Seminar s elementima problemskog učenja

Seminar započinje individualnim čitanjem ili zajedničkom analizom odabranoga znanstvenog teksta, uz vođene upite koji usmjeravaju pozornost na argumentaciju, metodologiju i zaključke. Slijedi strukturirana rasprava u kojoj sudionici iznose sažete stavove, uspoređuju izvore i postavljaju istraživačka pitanja. U trećem koraku male skupine rješavaju jasno definirani problemski zadatak koji proizlazi iz teksta te predlažu izvediva rješenja utemeljena na dokazima. Završno se rade kratke prezentacije i međusobne povratne informacije uz rubriku, čime se razvijaju analitičke, komunikacijske i suradničke kompetencije.

c) Projektna nastava

Projekt se pokreće nakon tematskog bloka na predavanjima, gdje je predstavljen teorijski okvir i kriteriji uspješnosti. Timovi biraju ili dobivaju problem iz stvarnog ili simuliranog konteksta te planiraju korake, raspodjeljuju uloge i definiraju rokove. Tijekom rada koriste se digitalnim alatima za upravljanje zadatcima i zajedničkom izradom dokumenata, a konzultacije s nastavnikom služe kao mentorska podrška i formativna provjera napretka. Ishod može biti strategija, izvještaj, prototip ili drugi opipljivi proizvod koji se na kraju javno prezentira i vrednuje prema unaprijed objavljenoj rubrici, uz refleksiju o procesu učenja.