Tradicionalni i suvremeni pedagoški pristupi

Novi obrazovni modeli zahtijevaju promjenu cjelokupnoga dosadašnjeg tzv. tradicionalnog procesa učenja i poučavanja i organizaciju suvremenoga obrazovnog okruženja koje će biti temeljeno na suvremenoj obrazovnoj teoriji. Bransford et al. definiraju tri osnovna oblika organizacije nastavnog procesa koji se mogu primijeniti u elektroničkome obrazovnom okruženju: Obrazovanje okrenuto prema studentu, znanju i vrednovanju (slika 1.). Kombinacijom tih triju oblika stvaramo idealno obrazovno okruženje za stvaranje aktivnih i stručnih pojedinaca, odnosno za tzv. građane 21. stoljeća koji su spremni za život u društvu znanja (Banek Zorica, 2014).

Okruženje okrenuto studentu

Ovim se terminom koristimo kada govorimo o okruženju koje posvećuje posebnu pozornost znanju, vještinama, stavovima i vjerovanjima koje studenta uvode u obrazovni okvir. Ovaj pojam nastoji otkriti mišljenje i odnos studenta prema određenom problemu uz senzibilnu raspravu o njihovim eventualnim „pogrešnim” shvaćanjima nudeći im uvid u različite situacije o kojima trebaju razmišljati i stvoriti određene zaključke. Na taj ih se način nastoji osposobiti za prilagodbu njihovih ideja i nadogradnju konceptualnog i kulturnog znanja koje donose sa sobom u obrazovno okruženje.

Okruženja okrenuta prema studentu uključuju nastavnike koji su svjesni da studenti konstruiraju svoja vlastita značenja i polaze od svojih vjerovanja, shvaćanja i kulturnih praksi koje donose na nastavu. Ako je poučavanje usmjereno na izgradnju poveznica između predmeta i studenta, u ovom vidu poučavanja nastavnici nastoje uzeti u obzir obje strane. Nastavnici nastoje steći uvid u ono što studenti znaju te koji su njihovi interesi i strasti, odnosno što svaki student zna, što mu je važno, što može raditi i što želi raditi. Potom se usmjeravaju na povezivanje tih prijašnjih iskustava s novim shvaćanjima i razumijevanjima problema.

Okruženje okrenuto znanju

Ovo je okruženje koje nastoji razviti učenika u znalca učeći ga načinima koji vode do razumijevanja i transfera znanja. Sposobnost stručnjaka da razmišlja i rješava probleme nije uvjetovano samo generičkim skupom „vještina razmišljanja” ili strategija, već zahtijeva dobro organizirano znanje koje podupire planiranje i strateško razmišljanje. Ovakav način rada povezuje se s prethodno navedenim (okrenuto učeniku) u situacijama kada poučavanje polazi od učenikovih inicijalnih shvaćanja i znanja o određenom predmetu ili konceptu. Ako ne uzmemo u obzir znanja koja učenici donose u različite obrazovne situacije, teško ćemo predvidjeti što će od novih informacija razumjeti (Banek Zorica, 2014).

Okruženja okrenuta znanju usmjeravaju se i na vrste informacija i aktivnosti koje će učenicima pomoći u razvoju i razumijevanju pojedinih disciplina. Ako učenicima ne pružimo sve ključne informacije o određenom problemu ili predmetu, njihovo shvaćanje tog problema može ići u pogrešnom smjeru. Također, pored iznošenja činjenica važno je inzistirati i na razumijevanju problema i događaja te uzimanja u obzir svih aspekata određenog problema kako bi se donijeli valjani zaključci.

Mnogi tradicionalni modeli kurikuluma nastoje proizvesti znanja i vještine koje nisu povezane umjesto da ih organiziraju u koherentne cjeline te potaknu učenika na postepenu i strukturiranu nadogradnju svojih neformalnih ideja uz usvajanje koncepata i procedura te određene discipline.

Aktivnosti kojima se koriste u ovoj vrsti obrazovnog okruženja strukturirane su tako da učenicima omogućuju istraživanje, objašnjavanje, proširivanje i vrednovanje vlastitog napredovanja. Ideje se najbolje prihvaćaju kad sami učenici osjete potrebu za njihovim korištenjem, što im omogućuje uvid u relevantno korištenje znanja i razumijevanje onoga što su naučili. Izazov koji se postavlja pred okruženja usmjerena prema znanju jest pogoditi ravnotežu između aktivnosti koje pomažu razumijevanju i onih koje potiču automatizaciju vještina nužnih za učinkovito funkcioniranje.

Suvremene teorije obrazovanja usmjerene su na aktivniji angažman učenika. Novi su pravci potkrijepljeni istraživanjima koja su uputila na nove modele funkcioniranja ljudskog mozga. Pokazalo se da se aktivnostima učenja mijenjaju neuralne strukture, što se ne događa slučajno, već se nove kombinacije uspostavljaju i reorganiziraju. U tim dinamičkim procesima i društvo i okolina su značajan čimbenik. Stoga, danas u kontekstu nastave spominjemo različite teorijske pristupe poput konstruktivizma i konektivizma (Špiranec & Banek Zorica, 2008).

Primjeri suvremenog pristupa nastavi na VU (ne odnose se na prave kolegije!)

Primjeri suvremenog pristupa nastavi na visokoškolskoj razini pokazuju pomak od pasivnog usvajanja znanja prema aktivnom učenju i sudjelovanju studenata. Na primjer, na Ekonomskom fakultetu u okviru kolegija Marketing studenti mogu raditi u manjim grupama na projektima istraživanja tržišta i razvijanju vlastite marketinške kampanje koje potom predstavljaju kolegama. Na Fakultetu strojarstva i brodogradnje u kolegiju Inženjerski projekt studenti timskim radom mogu rješavati konkretne probleme iz prakse koristeći se softverskim alatima i mentorstvom nastavnika. Na Filozofskom fakultetu u kolegiju Metodika nastave hrvatskog jezika studenti mogu sudjelovati u simulacijama nastavnih sati, snimati svoje izvedbe i zatim ih analizirati zajedničkom raspravom i povratnim informacijama, čime razvijaju refleksivne i profesionalne kompetencije.