Tradicionalni i suvremeni pedagoški pristupi

Tradicionalno poučavanje temelji se na modelu prijenosa znanja s nastavnika na studenta, pri čemu nastavnik zauzima središnju, autoritativnu ulogu u obrazovnom procesu. Ovaj pristup oblikovao je stoljećima obrazovne sustave diljem svijeta, a njegova struktura i metodologija još su prisutne, osobito u institucionalnim i formalno ustrojenim oblicima obrazovanja.

Tradicionalni model podrazumijeva frontalnu nastavu kao dominantni oblik izvođenja, pri čemu nastavnik upravlja procesom, prenosi informacije i usmjerava tijek učenja. Student, s druge strane, zauzima pasivnu ulogu primatelja znanja. Od njega se očekuje da sluša, zapisuje i reproducira sadržaj. Znanje se pritom percipira kao objektivna, gotova činjenica koja se prenosi verbalnim putem, najčešće u obliku predavanja. Nastava je strukturirana, s naglaskom na disciplinu i standardizirane postupke evaluacije poput usmenih i pisanih ispita. 

Metode koje se koriste u tradicionalno organiziranoj nastavi uključuju predavanja, diktate te memoriranje činjenica. Vrednovanje naučenog usmjerena je na točnost reprodukcije predavanog i naučenog.

Možemo reći da je temelj tradicionalnog poučavanja postavio J. A. Komensky (Didactica magna) koji je formulirao načela univerzalnog poučavanja i školskog sustava. Ovaj je pristup u 19. i 20. stoljeću bio dominantan pri razvoju državnih školskih sustava, a kasnije i u organizaciji visokog obrazovanja. Njegov utjecaj i dalje je vidljiv u načinu strukturiranja nastavnih planova, vremenskoj organizaciji nastave i evaluacijskim mehanizmima.

U visokoškolskom kontekstu tradicionalni pristupi prisutni su osobito u obliku predavačkih kolegija, gdje nastavnik izlaže, a studenti bilježe i kasnije reproduciraju sadržaj na ispitima. Iako su mnogi studijski programi uključili seminare, vježbe i projektne zadatke, struktura nastave često ostaje hijerarhijska, s ograničenim prostorom za studentsku interakciju i refleksivno učenje. Takav pristup posebno je vidljiv u velikim predavaonicama, u kolegijima temeljnih znanstvenih disciplina.

Kada govorimo o tradicionalnom pristupu, svakako trebamo govoriti i o suvremenom pogledu na nastavni proces. U sljedećoj tablici prikazana je razlika između tradicionalnog i suvremenog pogleda na nastavni proces, a detaljnija usporedba bit će prikazana u drugim jedinicama e-tečaja.

Tablica 1. Razlika između tradicionalnog i suvremenog pogleda na nastavni proces

Uloga nastavnika

U tradicionalnomu obrazovnom okruženju nastavnik je taj koji daje informacije, objašnjava, izvodi formalna predavanja, dominira nastavnim prostorom te odlučuje o svemu i čini sve umjesto studenata. Nastavnik je primarni izvor informacija te on „isporučuje” znanje studentima.

Iako tradicionalan način poučavanja može imati i svoje prednosti, poput učinkovitosti u prijenosu velikih količina informacija ili jednostavnosti organizacije nastave, ipak vidimo puno više negativnih strana. Prvenstveno je to pasivna uloga studenata. S obzirom na to da je nastavnik taj koji daje „gotove” zaključke, studenti su samo pasivni promatrači onoga što im nastavnik zadaje. Time je smanjena razina angažiranosti, kreativnosti, refleksivnosti i kritičkog mišljenja. Iako ovaj pristup može biti koristan u uvodnim ili teorijskim kolegijima kojima je cilj usvajanje osnovne terminologije, povijesnog pregleda ili tehničkih činjenica, postoji mogućnost da se ovakvim pristupom smanji motivacija, a time i površno učenje.

Primjeri tradicionalnog pristupa nastavi na VU (ne odnose se na prave kolegije!)

Primjeri tradicionalne nastave na visokoškolskoj razini mogu se prepoznati u različitim studijskim programima. Na primjer, na Filozofskom fakultetu u okviru studija Povijesti frontalna predavanja iz kolegija Europska povijest novoga vijeka često se izvode tako da nastavnik izlaže gradivo, a studenti bilježe ključne informacije. Na Pravnom fakultetu tipičan oblik tradicionalne nastave su usmeni ispiti iz kolegija Kazneno pravo ili Građansko pravo, gdje se od studenata očekuje da reproduciraju točne definicije, članke i odredbe. Na Fakultetu elektrotehnike i računarstva primjer tradicionalne nastave mogu biti vježbe iz kolegija Osnove elektrotehnike koje se izvode prema unaprijed zadanim zadatcima i uputama nastavnika, bez prostora za kreativniji ili istraživački pristup.

Izvor za tablicu: Sveučilište u Zadru. (2018). Priručnik za izradu ishoda učenja Sveučilišta u Zadru.