Tradicionalni i suvremeni pedagoški pristupi

Konektivizam je kao teorijski koncept nastao u vremenu kada su tek razmatrane i preispitivane mogućnosti uključivanja tehnologije u nastavni proces. No, sa sazrijevanjem tehnologije u 1990-ima i njezinom primjenom u obrazovanju dolazi do preusmjeravanja strategija i pristupa učenju te otvaranja prostora za nove pravce poput konektivizma. Prema George Siemensu, začetniku ove najnovije struje promišljanja u obrazovanju, postojeći pravci tumačenja učenja koje su izgradili bihevioristi, kognitivisti, pa i konstruktivisti, ne objašnjavaju tehnološki podržano učenje na zadovoljavajući način.

Potrebna je teorija koja će uvažiti nov i prestrukturiran tehnološki utemeljen kontekst učenja. Siemens smatra da je potrebno više paziti na neposredni utjecaj tehnologije, konkretno na kaos i mreže te nova pitanja koja se nameću: što se događa kada se znanje ne stječe linearno i sustavno te ako se kognitivni procesi, koje su nekoć izvodili učeći pojedinci, prepuštaju strojevima (npr. pohrana informacija i pretraživanje). Tehnologija i uspostava novih veza (konekcija) utječu na aktivnosti učenja. Time konektivizam čini integraciju načela teorije kaosa, mreža i samoorganizacije.

Učenje je proces koji se odvija u nejasnim i kompleksnim okruženjima i ne može u potpunosti biti pod kontrolom pojedinaca. Ono je u svojoj biti usredotočeno na spajanje sa specijaliziranim skupovima informacija, a konekcije koje nam omogućuju proširenje znanja važnije su od trenutačnoga znanja koje posjedujemo.

Primjeri konektivističkog pristupa u nastavi:

Primjer 1. – Studij ekonomije/marketinga: mrežna analitika tržišta i PLE/PLN

Student gradi osobno okruženje za učenje (engl. personal learning environment, PLE) i osobnu mrežu učenja (engl. personal learning network, PLN): prati stručnjake, biltene i podatkovne izvore i koristi se nadzornim pločama i repozitorijima podataka za praćenje trendova. Znanje nastaje povezivanjem čvorova mreže: označavanje pojmova, kratki sažetci na blogu i razmjena primjera na platformama zajednice. Procjena uključuje portfelj, mrežnu mapu veza i refleksiju o tome kako su veze utjecale na odluke u marketinškoj studiji slučaja.

Primjer 2. – Studij arhitekture: studio uz otvorene mrežne reference

Student oblikuje koncept tijekom mrežnog istraživanja referenci i zajednice prakse: otvorene biblioteke detalja, baze natječaja, forume i radionice. U procesu se koristi suradničkim pločama, parametrijskim oblikovanjem i otvorenim predlošcima za evaluaciju. Učenje se dokumentira dnevnikom učenja, mrežnim savjetovanjem s mentorima i vršnjačkim ocjenjivanjem; završni je dokaz javno predstavljanje.

Primjer 3. – Studij novinarstva: mrežno istraživanje i provjera činjenica

Student razvija mrežu izvora i alata za otvoreno prikupljanje obavještajnih podataka (engl. OSINT), sudjeluje u zajednici verifikatora i vodi dosjee tema u zajedničkim dokumentima. S pomoću društvenih mreža i biltena gradi mrežu relevantnih izvora, a rezultate učenja dijeli kao vodiče i mikrolekcije.