E-učenje kao nova obrazovna paradigma

Hibridno učenje predstavlja kombinaciju tradicionalnoga obrazovnog okruženja uz podršku e-učenja. Trenutačno predstavlja najrašireniji oblik učenja, jer omogućuje učenje okrenuto studentu. Naime, sve prednosti učenja na daljinu tipa pristupa obrazovanju bilo kada i bilo gdje ovdje su iskorišteni te se gube oštre granice između ta dva načina učenja. Ovaj oblik zapravo predstavlja primjenu nove obrazovne paradigme u kojoj se potiče istraživačko i suradničko učenje, a nastavnik postaje voditelj kroz sam proces učenja. 

U hibridnom tipu učenja pretpostavlja se da studenti i dalje ostaju vezani za fakultete i sveučilišta (znači ne moraju biti udaljeni), no sve mogućnosti koje danas pruža tehnologija ostaju im na raspolaganju kako bi zadovoljili svoje potrebe te olakšali i poboljšali proces učenja, pa i cjeloživotnoga obrazovanja.

E-učenje potiče istraživačko učenje i nastavu, a u odnosu na tradicionalnu nastavu u učionici još neke neke od prednosti prema Bates (2004) su: 

• studenti imaju pristup visoko kvalitetnoj nastavi i učenju u bilo koje vrijeme i s bilo kojeg mjesta
• informacije koje je ranije mogao pružiti samo nastavnik sada su dostupne na zahtjev putem interneta.

Ako je multimedijalno nastavno gradivo kvalitetno i dobro dizajnirano za učenje, ono može biti djelotvornije od tradicionalne nastave u predavaonici, jer studenti brže usvajaju znanja uz pomoć ilustracija, animacija, različitim strukturiranjem gradiva te u slučaju kada imaju veći nadzor ili veću interakciju s nastavnim gradivom. 

Nove tehnologije mogu se dizajnirati tako da razvijaju vještine visoke razine poput rješavanja problema, odlučivanja i kritičkog mišljenja. Interakcija s nastavnicima može se organizirati i s njome se može upravljati kroz online komunikaciju tako da se osigura veća dostupnost i prilagodljivost kako za studente, tako i za nastavnike. Komunikacija podržana računalima može olakšati timsku nastavu, suradnju i komunikaciju s nastavnicima iz drugih institucija, te stvaranje multikulturnih i međunarodnih skupina studenata. 

E-učenje predstavlja generički pojam koji podrazumijeva sve vrste učenja na daljinu, učenja pomoću računala i interneta ili intraneta. Iako prvenstveno podrazumijeva učenje u elektronskom okruženju izvan okvira fizičke institucija, danas se sve više odnosi na učenje u elektroničkom obrazovnom okruženju koje podrazumijeva i tzv. hibridno učenje (eng. blended learning) odnosno kombinaciju fizičkog u virtualnog obrazovnog okruženja. Bitno je naglasiti da se e-učenje i okruženje u kojemu se ono odvija sastoji od tri glavne komponente: nastavnika ili autora koji stvara obrazovni sadržaj, sustava u kojemu se taj sadržaj pohranjuje, ali i organizira te korisnika odnosno studenta ili polaznika . S obzirom na tehnološke mogućnosti i instituciju koja organizira programe e-učenja, ove se komponente mogu proširivati ili sužavati, no glavna ideja ostaje ista.

Na slici se nalazi prikaz osnovnih komponenti elektroničkog obrazovnog okruženja.