E-učenje kao nova obrazovna paradigma

U posljednja dva desetljeća digitalna transformacija obrazovanja donijela je niz dubokih promjena u načinu organizacije, provedbe i vrednovanja nastavnog procesa. Razvojem e-učenja, koje se prvotno razvijalo kao nadopuna obrazovanju na daljinu, a danas se sve više koristi kao integrirani dio visokoškolskog obrazovanja, otvoren je prostor za sustavno prikupljanje i analizu velikih količina podataka o ponašanju i postignućima studenata. Upravo je ta podatkovna dostupnost stvorila temelje za razvoj analitike učenja, novog interdisciplinarnog pristupa koji obrazovanje ne promatra samo kroz pedagošku i didaktičku prizmu, već i kroz mogućnosti koje nude računalne znanosti i obrada velikih skupova podataka. 

Analitika učenja (engl. learning analytics) definira se kao proces prikupljanja, mjerenja, analize i interpretacije podataka o studentima i njihovim obrazovnim kontekstima s ciljem razumijevanja i optimizacije procesa učenja te donošenja informiranih pedagoških odluka. Iako svoje korijene dijeli s vrednovanjem obrazovnog procesa, analitika učenja u fokus stavlja obradu stvarnih, najčešće digitalno prikupljenih tragova ponašanja korisnika, poput aktivnosti u sustavu za e-učenje, vremena provedenog uz određene sadržaje, rezultata na kvizovima, interakcija na forumima ili načina navigacije kroz nastavni materijal.

U kontekstu visokoškolskog obrazovanja, primjena analitike učenja može obuhvatiti više razina. Na razini studenta, omogućuje pružanje personalizirane povratne informacije i usmjeravanje studenata na temelju njihovih obrazovnih potreba, navika i postignuća. Na razini nastavnika, pruža vrijedne uvide u učinkovitost nastavnih materijala i metoda, otkriva obrasce u učenju koji mogu ukazivati na rizik od odustajanja ili slabog uspjeha, te pomaže u dizajniranju učinkovitijih kurikuluma. Na razini institucije, analitika može služiti strateškom upravljanju, evaluaciji programa i donošenju obrazovnih politika temeljenih na podacima.

Teorijski gledano, analitika učenja oslanja se na više disciplina: pedagogija služi razumijevanju pedagoških koncepata i ciljeva, računarstvo i informacijske  znanosti razvijaju alate za obradu i vizualizaciju podataka, dok psihologija doprinosi tumačenju ponašanja i motivacije. Takva interdisciplinarnost zahtijeva opreznu interpretaciju rezultata, jer kvantitativni podaci ne mogu u potpunosti obuhvatiti sve dimenzije učenja.

Važno je naglasiti da se učinkovita primjena analitike učenja ne svodi na tehničku implementaciju alata, već zahtijeva pedagoški promišljeno oblikovanje metrika i pokazatelja, jasnu etičku regulaciju prikupljanja i upotrebe podataka te aktivnu uključenost nastavnika u interpretaciju rezultata. Također, integracija analitike u visokoškolski kontekst pretpostavlja digitalnu pismenost nastavnog osoblja, institucionalnu podršku i kontinuiranu edukaciju svih dionika u sustavu obrazovanja.