4. Konektivizam
Značajan suvremen pristup poučavanju je konektivizam, teorija učenja nastala u vrijeme kad je primjena digitalne tehnologije u obrazovanju već omogućila ne samo klasičnu nastavu podržanu tehnologijama, već i nastavu koja se provodila u potpunosti online.
Prema Georgeu Siemensu i Stephenu Downesu, autorima teorije konektivizma, učenje više nije samo proces koji se odvija unutar pojedinca, već uključuje i vanjske mreže: tehnologiju, digitalne alate, baze podataka i druge ljude. Aktivno učenje u konektivizmu je proces povezivanja. Student u procesu učenja prepoznaje da je znanje mrežno, da informacija nije pohranjena samo u ljudskom umu, već u cijeloj mreži digitalnih i društvenih izvora. Sposobnost pronalaženja informacija važnija je od samog posjedovanja informacija.
U online i hibridnoj nastavi konektivizam se postiže usmjeravanjem studenata na prepoznavanje, građenje i održavanje veza s različitim čvorovima znanja:
- ljudi: kolege studenti, nastavnici, mentori, stručnjaci, online zajednice, forumi, društvene mreže (npr. LinkedIn, ResearchGate)
- izvori informacija: obrazovni sadržaji samog kolegija, vanjski izvori
- sustavi: tehnološke platforme i digitalni alati koji omogućuju povezivanje i razmjenu informacija, npr. internetski pretraživači, sustavi za upravljanje učenjem, društvene mreže, baze znanja ili alati umjetne inteligencije.
Kombinacijom konstruktivističkog i konektivističkog pristupa u online i hibridnoj nastavi postižu se ne samo željeni ishodi učenja već se studenti osnažuju vještinama za kontinuirano učenje i usavršavanje. Konstruktivizmom student nastavlja graditi nova znanja na temeljima postojećih znanja, vještina i stavova, a konektivizmom uspostavlja veze i učenje je za studenta dugotrajno dinamičan proces prilagodbe novim informacijama i vezama.
Kontektivizam je kao teorijski koncept nastao u vremenu kada su tek razmatrane i preispitivane mogućnosti uključivanja tehnologije u nastavni proces. No, sa sazrijevanjem tehnologije u 1990-ima i njezinom primjenom u obrazovanju dolazi do preusmjeravanja strategija i pristupa učenju te otvaranja prostora za nove pravce, kao što je konektivizam. Prema Siemensu, začetniku ove najnovije struje promišljanja u obrazovanju, postojeći pravci tumačenja učenja koje su izgradili bihevioristi, kognitivisti, pa i konstruktivisti, ne objašnjavaju tehnološki podržano učenje na zadovoljavajući način.
Potrebna je teorija koja će uvažiti nov i prestrukturiran tehnološki utemeljen kontekst učenja. Siemens smatra da je potrebno voditi više računa o neposrednom utjecaju tehnologije, konkretno o kaosu i mrežama te novim pitanjima koja se nameću: što se događa kada se znanje ne stječe linearno i sustavno te ako se kognitivni procesi, koje su nekoć izvodili učeći pojedinci, prepuštaju strojevima (npr. pohrana informacija i pretraživanje). Tehnologija i uspostava novih veza (konekcija) utječu na aktivnosti učenja. Time konektivizam čini integraciju načela teorije kaosa, mreža i samoorganizacije.
Učenje je proces koji se odvija u nejasnim i kompleksnim okruženjima i ne može u potpunosti biti pod kontrolom pojedinaca. Ono je u svojoj biti usredotočeno na spajanje sa specijaliziranim skupovima informacija, a konekcije koje nam omogućuju proširenje znanja važnije su od trenutačnoga znanja koje posjedujemo. (Špiranec & Banek Zorica, 2008).
Primjeri konektivističkog pristupa u nastavi:
- Studij ekonomije/marketinga: mrežna analitika tržišta i PLE/PLN. Student gradi osobno okruženje za učenje (en. personal learning environment, PLE) i osobnu mrežu učenja (en. personal learning network, PLN): prati stručnjake, biltene i podatkovne izvore, koristi nadzorne ploče i repozitorije podataka za praćenje trendova. Znanje nastaje povezivanjem čvorova mreže: označavanje pojmova, kratki sažeci na blogu i razmjena primjera na platformama zajednice. Procjena uključuje portfelj, mrežnu mapu veza i refleksiju o tome kako su veze utjecale na odluke u marketinškoj studiji slučaja.
- Studij arhitekture: studio uz otvorene mrežne reference. Student oblikuje koncept kroz mrežno istraživanje referenci i zajednice prakse: otvorene biblioteke detalja, baze natječaja, forume i radionice. U procesu koristi suradničke ploče, parametrijsko oblikovanje i otvorene predloške za evaluaciju. Učenje se dokumentira kroz dnevnik učenja, mrežno savjetovanje s mentorima i vršnjačko ocjenjivanje; završni dokaz je javno predstavljanje.
- Studij novinarstva: mrežno istraživanje i provjera činjenica. Student razvija mrežu izvora i alata za otvoreno prikupljanje obavještajnih podataka (en. OSINT), sudjeluje u zajednici verifikatora i vodi dosjee tema u zajedničkim dokumentima. Kroz društvene mreže i biltene gradi mrežu relevantnih izvora, a rezultate učenja dijeli kao vodiče i mikrolekcije.
Boja pozadine
Font
Veličina fonta
Boja teksta
Font Kerning
Image Visibility
Letter Spacing
Line Height
Link Highlight