Suvremeni pedagoški pristupi

Uloga tehnologije u suvremenoj nastavi ne svodi se na puko korištenje digitalnih alata, već na pedagoški osmišljenu integraciju tehnologije u proces poučavanja i učenja. Tehnologija je ključ promjena u pristupu učenju i poučavanju jer omogućuje veću fleksibilnost i personalizaciju, a pritom podržava suvremene pedagoške pristupe poput konstruktivizma i konektivizma. Tehnologija može okruženje okrenuto ka znanju značajno unaprijediti  jer informacije može prikazati multimedijski, dinamično i interaktivno, te može unaprijediti vrednovanje primjenom raznih digitalnih alata.

Digitalni alati omogućuju studentima pristup raznovrsnim izvorima znanja, komunikaciju i suradnju sinkrono i asinkrono, u vrijeme i s lokacije koja im odgovara. Korištenjem sustava za upravljanje učenjem (Learning Management Systems, LMS), alata za suradnju u oblaku te interaktivnih multimedijalnih resursa, studenti mogu aktivno sudjelovati u virtualnom okruženju koje nije samo zamjena za klasičnu nastavu uživo, već je okruženje koje podržava suvremene pristupe poučavanju. Okruženje okrenuto znanju koristi razne funkcionalnosti tehnologije koja sadržaj može učiniti tehnički i vizualno zanimljivim, dinamičnim, interaktivnim i prilagođenim za učenje putem računala.

Tehnologija također podržava različite stilove učenja: vizualne, auditivne i kinestetičke, te omogućuje inkluzivno obrazovanje. U digitalnom okruženju studenti uče upravljati informacijama, pronalaziti i kritički procjenjivati izvore i kreirati digitalne sadržaje, što su ključne kompetencije građana 21. stoljeća.

Za nastavnike, tehnologija je alat koji omogućuje personalizirano praćenje napretka studenata, razine angažmana i uspješnost, što nastavniku omogućuje pravovremenu prilagodbu sadržaja i aktivnosti, vrednovanje procesa i pružanje povratnih informacija.

U konačnici, tehnologija ne zamjenjuje ljudsku interakciju, nego je podržava i nadopunjuje. Kada je dobro integrirana, tehnologija postaje nevidljiva infrastruktura koja podržava dublje učenje, kreativnost i suradničku kulturu učenja.

Nastavnik u online okruženju mora tehnologijom podržanim aktivnostima nadomjestiti izostanak komunikacije i suradnje uživo, osiguravajući raznovrsnost komunikacijskih kanala i podržavajuće pravovremene povratne informacije kako se student ne bi osjećao izgubljeno ili bez podrške. Nastavnik u hibridnom okruženju treba dobro procijeniti koliko i koje aktivnosti potiču bolje učenje ako se odvijaju u online okruženju ili uživo.