Suvremeni pedagoški pristupi

Suvremeni pedagoški pristupi temelje se na dizajnu u kojem nastavnik više nije jedini izvor znanja, a student više nije pasivni primatelj informacija. Umjesto tradicionalnog modela „predavanja i reprodukcije“, naglasak se stavlja na aktivno sudjelovanje studenata, suradnju, kritičko mišljenje i samoregulirano učenje.

Uloga nastavnika postupno se mijenja u ulogu facilitatora, mentora i dizajnera učenja. Nastavnik usmjerava, potiče i moderira proces učenja, a ne prenosi isključivo gotove informacije. On kreira okruženje u kojem studenti mogu istraživati, eksperimentirati i donositi zaključke. Fokus se pomiče s pitanja „Što ću ja predavati?“ na „Kako će moji studenti najbolje naučiti?“. Nastavnik postaje mentor koji podržava razvoj metakognitivnih i socijalno-emocionalnih vještina kod studenata i facilitator koji potiče rasprave i timski rad, pomaže pitanjima, potpitanjima i povratnim informacijama kako bi studenti u raspravama i timskom radu vlastitim originalnim doprinosom gradili nova znanja, uspostavljali nove veze i uspješne suradnje.

Okruženja okrenuta prema studentu od nastavnika iziskuju razumijevanje da studenti konstruiraju svoja vlastita značenja polazeći od svojih postojećih iskustava, znanja, stavova, kulturnih i obrazovnih praksi. Nastavnici nastoje steći uvid u ono što studenti znanju, te koji su njihovi interesi, što svaki student zna, što mu je važno, što može i što želi naučiti. Potom se usmjeravaju vrednovanje koje uzima u obzir angažman i napredak studenta, ne samo postignutu razinu znanja i vještina.

Istovremeno, student postaje aktivni sudionik obrazovnog procesa kao istraživač, suradnik i kreator znanja. Od studenta se očekuje veća autonomija, odgovornost i inicijativa. Kod suvremenih pedagoških pristupa u online i hibridnoj nastavi student preuzima aktivnu ulogu u planiranju svog vremena, odabiru izvora, praćenju napretka i samoprocjeni.

Nastavno okruženje time postaje dvosmjeran i dinamičan prostor interakcije u kojem studenti i nastavnici zajednički grade znanje. Uloga nastavnika je oblikovati zadatke koji potiču istraživanje i refleksiju, dok studenti aktivno doprinose zajednici učenja kroz dijeljenje iskustava, rješavanje problema i stvaranje digitalnih sadržaja.

Konačni cilj promjene uloga nije samo učinkovitije usvajanje znanja, nego razvoj kompetencija za cjeloživotno učenje, kritičko promišljanje i samostalnost u novim i nepredvidivim kontekstima – temeljnih obilježja obrazovanja u 21. stoljeću.