Suvremeni pedagoški pristupi

Primjeri konstruktivističkog pristupa u nastavi:

• Studij medicine: problemsko učenje (en. problem-based learning, PBL). Mali tim studenata dobiva opis pacijenta i, uz aktivaciju predznanja, formulira što znaju i što trebaju istražiti. Slijedi samostalno i timsko proučavanje izvora, izrada konceptualne mape i rasprava uz vođeno propitivanje. Završava se kratkom refleksijom o tome kako je novo znanje konstruirano i kako ga primijeniti u kliničkoj odluci.
• Studij računarstva: projektno učenje (en. project-based learning, PjBL). Studenti osmišljavaju i razvijaju IoT (en. Internet of Things) prototip za stvarnog korisnika. Iterativno testiraju rješenje, vode dnevnik učenja, planiraju rad na ploči kanban i redovito rade vršnjačko vrednovanje. Znanje nastaje kroz dizajn, pokušaje i pogreške te javnu demonstraciju proizvoda.
• Studij društveno-humanističkog smjera: socijalna anotacija i istraživačko učenje (en. social annotation; en. inquiry). Studenti u digitalnom okruženju zajednički bilježe i komentiraju primarne izvore (npr. tekst, karta, artefakt), uspoređuju perspektive i zajednički definiraju kriterije uspjeha. Iz tih bilježaka razvijaju interpretacije i mini-studije slučaja, koje potom predstavljaju i revidiraju prema povratnoj informaciji. Naglasak je na zajedničkoj konstrukciji značenja i metakogniciji.