Vrednovanje

Proces vrednovanja sastoji se od nekoliko faza: ispitivanja, procjenjivanja ili mjerenja, ocjenjivanja i na kraju slijedi davanje povratne informacije.

Ispitivanje

Nastavnik prikuplja informacije postavljanjem pitanja ili zadavanjem zadataka u kojima se od studenta očekuje da demonstrira određena znanja, vještine i stavove, što se očituje u njegovim odgovorima ili izrađenim radovima. Poteškoće nastaju kada pitanja ili upute nisu formulirane jasno, precizno i konkretno, zbog čega student ne razumije što se točno od njega traži.

Procjenjivanje ili mjerenje

Riječ je o strukturiranom postupku u kojem nastavnik analizira i interpretira podatke prikupljene tijekom ispitivanja, oslanjajući se na unaprijed definirane kriterije kako bi procijenio u kojoj su mjeri ostvareni ishodi učenja. U tom procesu nastavnik istodobno ima ulogu sredstva mjerenja i osobe koja donosi prosudbu, što otvara prostor za različite subjektivne utjecaje koji mogu narušiti objektivnost vrednovanja. Kada se studentovo postignuće izražava brojčano, riječ je o mjerenju, pri čemu se rezultati kvantificiraju (primjerice, student je točno riješio 6 od 10 zadataka), ali se ne pruža kvalitativni uvid u razinu ili dubinu razumijevanja.

Ocjenjivanje

Na temelju prethodno izmjerenih postignuća studentu se dodjeljuje određena ocjena, izražena brojkom, slovom ili postotkom, kojom se prenosi poruka o opsegu i vrijednosti ostvarenog znanja. Ta ocjena služi za klasifikaciju i svrstavanje studenata u određene kategorije, primjerice unutar skale od 1 do 5 ili od A do F. Pritom se ukupno postignuće studenta procjenjuje u odnosu na unaprijed definirane kriterije, što znači da se vrednovanje temelji na apsolutnom kriteriju, neovisno o uspjehu drugih studenata.

Davanje povratne informacije

Povratna informacija pruža i kvantitativni i kvalitativni uvid u proces učenja, ostvarene rezultate i napredak studenta. Njezin je cilj pomoći studentima da razumiju u kojoj su mjeri ostvarili postavljene ishode učenja te da prepoznaju konkretna područja u kojima je potrebno dodatno raditi. Kada dolazi od nastavnika, povratna informacija ima najveći učinak ako je pružena pravovremeno, jasno formulirana, relevantna i usmjerena na poticanje daljnjeg razvoja. Samo takva povratna informacija može učinkovito poduprijeti donošenje odluka o idućim koracima u učenju i poučavanju te pridonijeti osnaživanju studenta u njegovu obrazovnom procesu.