Vrednovanje

Za razliku od formativnog vrednovanja, sumativno vrednovanje ima za cilj dati konačnu procjenu znanja, vještina ili kompetencija studenata nakon određenog razdoblja učenja, najčešće na kraju nastavne cjeline, kolegija ili semestra. Ova procjena rezultira službenom ocjenom koja se evidentira u studentskom sustavu i često ima formalne posljedice po daljnje studiranje. 

Sumativno vrednovanje stoga ima certificirajuću funkciju i usmjereno je na utvrđivanje dosegnute razine znanja u odnosu na unaprijed definirane kriterije. U obrazovnoj praksi sumativno vrednovanje uključuje različite oblike ispita, završne eseje, projekte, istraživačke radove, prezentacije i obrane. Na primjer, student može polagati završni pisani ispit na kraju semestra iz povijesti umjetnosti, predati opsežan istraživački rad iz sociologije ili usmeno braniti projekt iz metodike nastave. 

Iako je njegova uloga važna, važno je biti svjestan rizika ako se prevelik naglasak stavi upravo na ovaj tip vrednovanja. Fokus isključivo na krajnjim rezultatima može dovesti do zanemarivanja procesa učenja, demotivacije studenata te razvoja strategija tzv. "učenja za ocjenu" umjesto istinskog razumijevanja. Stoga je poželjno da sumativno vrednovanje bude uravnoteženo s formativnim pristupima, čime se osigurava cjelovitije i pravednije vrednovanje studentskog rada.

Ako usporedimo formativno i sumativno vrednovanje, možemo njihove osnovne karakteristike raščlaniti u tablici ispod.