Što je instrukcijski dizajn

Instrukcijski dizajn (engl. instructional design) sustavni je proces analize potreba učenja, definiranja ciljeva te osmišljavanja, razvoja, implementacije i evaluacije nastavnih materijala i aktivnosti. Polazi od temeljnih pedagoških teorija (kognitivizam, konstruktivizam, biheviorizam) i primjenjuje ih u konkretnom kontekstu kako bi se postigli jasni ishodi učenja.

Instrukcijski dizajn predstavlja teorijski i metodološki utemeljen pristup planiranju, oblikovanju, izvedbi i vrednovanju nastavnog procesa s ciljem unapređenja učinkovitosti učenja i poučavanja. Riječ je o sustavnom, refleksivnom i iterativnom procesu koji polazi od jasno definiranih obrazovnih ciljeva te obuhvaća analizu potreba učenika i nastavnog konteksta, odabir i organizaciju sadržaja, određivanje metoda poučavanja, oblikovanje aktivnosti za učenje te razvoj kriterija i instrumenata za vrednovanje postignuća. Za razliku od spontanog ili iskustveno vođenoga nastavnog planiranja, instrukcijski dizajn inzistira na logičkoj povezanosti svih elemenata nastavnog procesa, od postavljenih ishoda do metoda evaluacije te na primjeni obrazovnih teorija u konkretnoj nastavnoj praksi.

Razvoj koncepta instrukcijskog dizajna može se preciznije pratiti od sredine 20. stoljeća kada su rastuće potrebe za masovnim i standardiziranim oblicima obrazovanja, osobito u vojnim i industrijskim sustavima, potaknule izgradnju sustavnog pristupa planiranju, izvedbi i vrednovanju nastave.

Specifičnost instrukcijskog dizajna očituje se u njegovoj sustavnoj i svrhovitoj organizaciji obrazovnog procesa koji počinje analitičkom identifikacijom obrazovnih potreba ciljane skupine. U kontekstu visokog obrazovanja to podrazumijeva analizu razine prethodnih znanja studenata, njihova iskustva s predmetnom tematikom, akademske vještine (npr. razina razvijenosti kritičkog mišljenja ili sposobnosti samostalnog učenja), ali i institucionalne zahtjeve, ishode kvalifikacijskog okvira te očekivanja tržišta rada. Na temelju tih uvida oblikuju se jasno operacionalizirani ishodi koji ne ostaju na razini deklarativnih ciljeva, već se konkretiziraju u ponašanjima i znanjima koja studenti trebaju demonstrirati po završetku kolegija ili obrazovne cjeline. Odabir i strukturiranje nastavnih sadržaja odvija se u skladu s navedenim ishodima.

Strategije poučavanja usmjeravaju se na aktivnu ulogu studenta u procesu obrazovanja. To uključuje oblikovanje problemski orijentiranih zadataka, uporabu studija slučaja, radionički pristup, kao i hibridne oblike nastave u kojima se kombinira asinkrono i sinkrono učenje. Nastavni materijali dizajniraju se modularno, u obliku koji omogućuje studentima da ih koriste fleksibilno i samostalno, ali uz jasno definirane ishode i kriterije uspješnosti. Posebna se pozornost pridaje dostupnosti materijala: sadržaji se prilagođavaju različitim uređajima, provjeravaju se u različitim internetskim preglednicima i osigurava se razumljivost jezičnog izraza, kao i tehnička podrška za studente s različitim stupnjem digitalne pismenosti.

Postoji veći broj modela instrukcijskog dizajna, a u sljedećim aktivnostima posvetit ćemo nešto više pozornosti najvažnijima i najutjecajnijima među njima. No, vrijedi napomenuti kako ne postoji jedan najbolji model kojim ćete se koristiti nakon što se s njim dobro upoznate u praksi, već ćete se uobičajeno koristiti mješavinom istih, ovisno o datom obrazovnom kontekstu u kojem se nađete pri planiranju i izradi svojih digitalnih nastavnih materijala i e-kolegija.

U digitalnom obrazovanju, u kojem je osobna interakcija često smanjena, jasno strukturirani zadatci, vremenski okvir za izvedbu aktivnosti i automatizirani mehanizmi povratne informacije dobivaju ključno značenje. Korištenje digitalnih alata za praćenje napredovanja studenata (kao što su analitike učenja) dodatno podupire mogućnost prilagodbe nastavnih aktivnosti i otkrivanja poteškoća u učenju.

Neizostavanj e dio instrukcijskog dizajnai vrednovanje ne samo postignuća studenata, već i kvalitete nastavnog dizajna. To vrednovanje uključuje prikupljanje povratnih informacija, analizu rezultata, reviziju aktivnosti te refleksiju o uspješnosti odabranih metoda i strategija. Time se omogućuje iterativno unapređenje nastave i poticanje refleksivne prakse.