Suvremeni pristup učenju i nastavi

Suvremeni pristupi učenju i nastavi u visokom školstvu polaze od ideje da se znanje konstruira putem djelovanja, suradnje i refleksije, a ne prenosi samo predavanjem. U tom se okviru posebno ističe obrnuta učionica (en. flipped classroom), projektna nastava (en. project-based learning, PjBL) i učenje zasnovano na rješenju problema (en. problem-based learning, PBL). Sva tri pristupa stavljaju studenta u središte, povezuju ishode učenja s autentičnim zadacima i traže jasno definirane kriterije uspjeha uz aktivno korištenje ocjenjivanje i procjene korištenjem rubrika. Uloga nastavnika mijenja se iz predavača u facilitatora koji osigurava strukturu, pravovremenu formativnu povratnu informaciju i poticajno okruženje za istraživanje.

U obrnutoj učionici temeljni se pojmovi obrađuju prije susreta (video, sažeci, mikroaktivnosti), dok se zajedničko vrijeme koristi za raspravu, rješavanje problema i primjenu u novim kontekstima. Ovakav raspored povećava angažman i omogućuje diferencijaciju: nastavnik brže uočava gdje nastaju poteškoće i ciljano intervenira. 

Problemsko učenje  nadovezuje se na to tako da polazi od otvorenog, autentičnog problema bez unaprijed zadanog rješenja. Studenti u malim timovima mapiraju što znaju i što trebaju naučiti, formuliraju hipoteze, planiraju istraživanje, testiraju ideje i reflektiraju. Time razvijaju kritičko mišljenje, argumentaciju i prijenos znanja u nove situacije što predstavlja ključne kompetencije visokoškolske prakse.

Projektna nastava organizira kurikulum oko opipljivog proizvoda ili usluge za stvarnu publiku (npr. prototip, digitalna izložba, projektni plan), čime se prirodno integriraju istraživanje, dizajn, evaluacija i komunikacija. Tipičan ciklus obuhvaća planiranje (pokretačko pitanje, kriteriji, vremenski plan), provedbu (iteracije uz formativnu povratnu informaciju i vršnjačko vrednovanje) te evaluaciju (javna prezentacija, portfelj, samoocjenjivanje). 

U praksi je učinkovito kombinirati pristupe: obrnuta učionica priprema zajedničko vrijeme za dublji rad, PBL otvara prostor za konceptualno razumijevanje kroz probleme, a PjBL vodi do implementacije rješenja i vidljivih artefakata. Tako se ishodi učenja pretvaraju u mjerljive dokaze kompetencija koje su relevantne akademskoj zajednici i tržištu rada.