Komunikacija student-student; student-nastavnik; student-sustav

U virtualnim okruženjima za učenje, uspješno uspostavljanje i održavanje komunikacije, kao i razvoj socijalne prisutnosti, predstavljaju temeljne preduvjete za kvalitetan nastavni proces. Socijalna prisutnost u tom kontekstu podrazumijeva sposobnost sudionika da se međusobno doživljavaju kao vidljivi, prihvaćeni i povezani članovi zajednice, čak i kada su fizički udaljeni. Ona stvara okruženje u kojem se studenti osjećaju sigurnima izraziti svoje mišljenje, postavljati pitanja i aktivno sudjelovati u nastavnim aktivnostima. Kada takva prisutnost nije razvijena, komunikacija se svodi na razmjenu informacija bez dubljeg angažmana, a e-kolegiji riskiraju postati statični i demotivirajući, lišeni dinamične interakcije koja potiče kritičko razmišljanje i suradničko učenje.

U visokoškolskom kontekstu, u kojem se od studenata očekuje razvijanje samostalnog mišljenja, sposobnosti argumentiranja i kritičke evaluacije izvora, uloga komunikacije i socijalne prisutnosti postaje još važnija. Visokoškolska nastava u virtualnom obliku mora nadomjestiti elemente spontanih rasprava i akademskog dijaloga koji se prirodno javljaju u fizičkoj učionici. To se postiže pažljivo osmišljenim aktivnostima koje potiču interakciju, primjerice vođenim forumima rasprave, sinkronim susretima i suradničkim projektima. U takvom okruženju, nastavnici preuzimaju ulogu ne samo stručnjaka za predmetno područje, nego i dizajnera iskustva učenja, moderatora diskusija i poticatelja stvaranja svojevrsne akademske mikrozajednice. Time se osigurava da online kolegiji ne budu samo prijenos informacija, nego prostor aktivnog i smislenog učenja, koje studentima omogućuje razvijanje kompetencija potrebnih za buduće profesionalno djelovanje.